Rđavi uslovi ishrane

(305) Hrana, ni vrela ni vrlo hladna, ne smije se uzimati. Ako je hrana hladna, želudac gubi životnu snagu, jer je mora zagrijati prije nego počne varenje. Hladni napici štetni su iz istih razloga; dok neograničena upotreba vrućih napitaka iscrpljuje. U stvari, ukoliko se višete čnosti uzme u toku obroka, utoliko se hrana teže svari, zato prisustvo tečnosti mora da se smanji prije nego što otpočne varenje. Nemojte upotrebljavati mnogo soli. Izbjegavajte upotebu turšije i začinjenih jela, jedite mnogo voća,i želja za mnogo tečnosti u toku obroka u velikoj meri nestaće.PBŽ 229.4

Hranu treba uzimati polako i dobro sažvakati. To je neophodno, jer samo tako pljuvačka može potpuno da se pomiješa s hranom, a želudačni sokovi počnu da rade.PBŽ 230.1

Uzimanje hrane u nepogodno vrijeme,kao na primjer posle snažnih i pretjeranih vježbi, kada je čovjek veoma iscrpljen ili zagrijan drugo je ozbiljno zlo. (306) Od živaca se odmah posle jela zahtijeva izvršenje teškog zadatka što ometa varenje, jer su um ili tijelo opterećeni neposredno prije ili odmah poslije jela. Ako je neko uzbuđen, zabrinut ili u žurbi, bolje je da ne jede, dok se ne odmori ili nađe olakšanje.PBŽ 230.2

Stomak je u tijesnoj vezi s mozgom;pa kada je stomak bolestan, mozak poziva živce da pomognu oslabljenim probavnim organima. Ovakvi česti zahtjevi izlažu mozak navali krvi. Kada je mozak neprekidno opterećen, a nedostaju tjelesne vježbe, treba ograničiti čak i jednostavnu hranu. Za vrijeme obroka odbacite brigu i nespokojstvo, ne žurite, nego jedite polako i radosno, sa srcem punim zahvalnosti Bogu za sve Njegove blagoslove.PBŽ 230.3

Mnogi koji odbacuju mesnu hranu i druge masne i štetne namirnice, misle da mogu zato što je njihova hrana jednostavna i zdrava, popustiti neograničenoj želji za jelom, i pretjerano jesti, ponekad do proždrljivosti. To je greška.PBŽ 230.4

Organi za varenje ne smiju biti pretovareni količinom i kakvoćom hrane koja će opteretiti organizam.PBŽ 230.5

Zavladao je običaj da se jela jedno zadrugim iznose na sto. Neko će ne znajući šta slijedi, dovoljno jesti od neke hrane koja mu možda najbolje ne odgovara. Kada pristigne i posljednje jelo,on je u opasnosti da prekorači granicu i uzme od privlačnih slatkiša, a koji su sve, samo ne dobro za njega. Ako se sva hrana koju namjeravamo da služimo za jedan obrok, odmah u početku iznese na sto, čovjek može da napravi najbolji izbor.PBŽ 230.6

Ponekad se pretjerivanje u jelu odmah osjeti. U drugim slučajevima izostaje osjećaj bola, ali organi za varenje gubesvoju životnu silu, pa se tako potkopava temelj tjelesne snage.PBŽ 231.1

(307) Suvišna hrana opterećuje tijelo i stvara bolesno i grozničavo stanje. Ona veliku količinu krvi dovodi u želudac,izazivajući brzo hlađenje udova. Ona stavlja težak teret na organe za varenje, i kada ovi organi završe svoj zadatak, nastupa osjećaj slabosti ili klonulosti. Neki koji stalno pretjerano jedu,nazivaju ovaj osjećaj glađu. Međutim,taj osjećaj stvoren je pretjeranim radom organa za varenje. Ponekad se pojavi neosjetljivost mozga i gubitak sklonosti za umne i tjelesne napore.PBŽ 231.2

Ovi neprijatni znaci djeluju zato što je priroda izvršila svoj rad nepotrebnim trošenjem životne snage i što je potpuno iscrpljena. Želudac govori: »Daj mi odmora!« Međutim, ovu slabost mnogi tumače kao zahtjev za većom količinom hrane, pa tako, umjesto da želucu daju odmor, stavljaju na njega drugi teret. Posljedica toga je česta istrošenost organa za varenje, iako bi još mogli daobavljaju dobar posao.PBŽ 231.3

Za Subotu ne treba spremati mnogo obilniju i raznovrsniju hranu nego za ostale dane. Umjesto toga, hrana mora da bude mnogo jednostavnija i treba manje jesti, da bi bistar um bio spreman da razumije duhovne istine. Pretovaren stomak znači opterećen mozak.Najdragocijenije riječi mogu se čuti, a slabo cijeniti, zato što je razum pometen neodgovarajućom hranom. Obilnim jelom u Subotu, mnogi se onesposobljavaju, više nego što misle, za primanje svetih subotnjih blagoslova.PBŽ 231.4

Kuhanje u Subotu treba izbjeći, ali zato nije potrebno jesti hladnu hranu. Kada je vrijeme hladno, hranu koja je spremljena dan ranije, treba podgrijati. Ali objedi, ma koliko jednostavni, treba da budu ukusni i privlačni. Naročito u porodicama (308) u kojima ima djece, dobro je za Subotu pripremiti nešto što će se smatrati čašćenjem, nešto što porodica ne jede svaki dan.PBŽ 231.5

Nikakvo odlaganje reforme ne smije da se zapazi tamo gdje se popušta rđavim navikama u ishrani. Kada zloupotreba želuca izazove rđavo varenje, treba učiniti napore i sačuvati preostalu moć životnih snaga, uklanjanjem svakog tereta. Poslije duge zloupotrebe želudac možda nikada neće potpuno povratiti zdravlje, ali ispravan način ishrane sačuvaće ga od daljeg slabljenja i mnogi će se manje - više potpuno oporaviti. Nije lako propisati pravila koja će odgovarati svakom slučaju, ali obraćanjem pažnje na prava načela ishrane, velike reforme mogu se sprovesti i kuhar neće imati potrebe da se stalno muči kušajući apetit.PBŽ 232.1

Umjerenost u ishrani, nagrađena umnom i moralnom snagom, pomaže vladanju nad strastima. Pretjerano jedenje naročito šteti onima koji su spore naravi. Oni treba da jedu umjereno i da se dosta kreću. lma ljudi i žena sa izuzetnim prirodnim sposobnostima, koji ne postižu ni pola od onoga što bi postigli, vježbajući samosavlađivanjem odricanje apetitu.PBŽ 232.2

Mnogi pisci i govornici čine ovakav propust. Poslije obilnog jela oni se prihvate posla koji zahtijeva sjedenje: čitanja, proučavanja ili pisanja, ne odvajajući vrijeme za tjelesne vježbe. Posljedica toga su smetnje u slobodnom toku misli i riječi. Oni ne mogu da pišu ili govore snagom koja je potrebna za prodiranje do srca; njihovi napori su beživotni i besplodni.PBŽ 232.3

Oni na kojima počivaju velike odgovornosti, oni - iznad svih ostalih — koji su čuvari duhovnih interesa, treba da budu ljudi dubokog osjećanja i brzog shvatanja. Više nego ostali oni treba da budu umjereni u ishrani. Bogata i preobilna hrana ne treba da ima mjesta na njihovom stolu.PBŽ 232.4

Svakog dana ljudi na odgovornim položajima moraju da donose odluke od kojih zavise značajni rezultati. Često moraju brzo da misle, a ovo uspješno mogu da postignu samo oni koji primijenjuju strogu umjerenost. Um jača ispravnim korišćenjem tjelesnih i umnih snaga. Ako napor nije veliki, nova snaga (309) dolazi sa svakim novim opterećenjem. Na posao onih, koji treba da razmatraju značajne planove i donose značajne odluke, utiče zlo izazvano nepravilnom ishranom. Poremećen želudac izaziva nesređeno i nepouzdano stanje uma. To često pokreće razdražljivost, grubost i nepravednost. Mnogi planovi koji bi bili blagoslov za svijet,odbačeni su, a mnoge nepravedne, despotske, čak i surove mjere, sprovođene su kao posljedica bolesnog stanja izazvanog rđavim navikama u ishrani.PBŽ 232.5

Evo jednog savjeta za sve koji rade sjedeći ili umno - neka oni koji imaju dovoljno moralne hrabrosti i samosavlađivanja pokušaju da za svaki obrok uzmu samo dvije ili tri vrste jednostavne hrane i ne jedu više nego što je potrebno da se utoli glad. Vrijedno vježbajte svakog dana i vidjećete da ćete imati koristi.PBŽ 233.1

Jaki ljudi koji se marljivo bave tjelesnim poslom nisu primorani da budu obazrivi prema količini i kakvoći hrane, kao što to treba da čine ljudi koji rade sjedeći, međutim, čak i ovi bili bi boljeg zdravlja kada bi sprovodili samosavlađivanje u jelu i piću.PBŽ 233.2

Neki žele da se odredi tačno pravilo njihove ishrane. Oni se prejedu i onda žale i stalno razmišljaju o onome što jedu i piju. To tako ne treba da bude.Niko za drugog ne može da postavi tačno pravilo. Svako treba načelno da radi i jača u zdravom rasuđivanju i samosavlađivanju.PBŽ 233.3

Naše tijelo je Kristova otkupljena svojina i mi nemamo slobodu da s njim postupamo kako nam se sviđa. Svi koji razumiju zakone zdravlja, treba da shvate svoju obavezu da poslušaju ove zakone koje je Bog uspostavio u njihovom biću. Poslušnost zakonima zdravlja mora da postane predmet lične dužnosti. Mi sami moramo da snosimo posljedice prekršenog zakona. Lično možemo da damo odgovor Bogu za naše navike i naš život. Pitanje koje nam je postavljeno zato nije: »Kakav je običaju svijetu«, već »Kako ću ja kao pojedinac da se ponašam prema Božjem prebivalištu koje mi je dato?«PBŽ 233.4