Ljekar i djelo umjerenosti

Mnogi koji su tijelo i dušu upropastili upotrebom duhana i žestokih pića, traže ljekarsku negu. Ljekar, vjeran svojoj odgovornosti, ovim pacijentima treba da ukaže na uzrok njihovih patnji. Međutim, ako i sam upotrebljava duhan i žestoka pića, kakva se važnost može pridavati njegovim riječima? Svjestan svog ličnog popuštanja, zar neće oklijevati da otkrije propust u životu svog bolesnika. Kada i sam upotrebljava sve ovo, kako može da ubijedi mlade u štetan uticaj svega toga?PBŽ 91.4

(134) Kako ljekar može da stoji u zajednici kao primjer čistote i vladanja nad samim sobom, kako može biti uspješan radnik u djelu umjerenosti, kada i sam popušta rđavoj navici? Kako može uspješno da služi pored postelje bolesnog i umirućeg kada je njegov dah neprijatan od teškog mirisa žestokih pića ili duhana?PBŽ 92.1

Kako neko može da očuva povjerenje koje počiva na njemu kao iskusnom ljekaru, kada remeti svoje živce i pomućuje svoj um upotrebom narkotičnih otrova? Koliko brzo može da odlučuje ili tačno izvrši!PBŽ 92.2

Ako ne poštuje zakone koji upravljaju njegovim bićem, ako se opredijeli za sebično popuštanje, a ne za zdravlje uma i tijela, zar time ne postaje nepodesan da mu se povjeri odgovornost za ljudski život?PBŽ 92.3

Ma koliko bio stručan i vjeran kao ljekar, u njegovom iskustvu ima mnogo vidljivog obeshrabrenja i poraza. U njegovom radu često nije izvršeno ono što on želi da vidi kao završeno. Iako je zdravlje njegovih bolesnika obnovljeno,za njih, a možda i za svijet, nema prave koristi. Mnogi povrate zdravlje samo da bi ponovo popuštali želji koja je prouzrokovala bolest. Sa istom ranijom željom ponovo se hvataju u kolo popuštanja sebi i nerazumnosti. Posao ljekara za njih izgleda kao uludo straćeni napor.PBŽ 92.4

Krist je imao slično iskustvo, pa ipak nije prekinuo napore za dušu koja pati. Od deset izliječenih gubavaca, samo jedan je cijenio ovaj dar, a bio je stranac i Samarjanin. Zbog tog jednog, Krist je izliječio desetoricu. Ako ljekar ne doživi veći uspjeh od onoga koji je Spasitelj doživio, neka se pouči od glavnog Ljekara. O Hn’stu stoji napisano: »Neće mu dosaditi niti će se umoriti.« »Videće trud duše svoje i nasitiće se.« (lzaija 42,4; 53,11)PBŽ 92.5

(135) Da je samo jedna duša prihvatila Evanđelje Njegove blagodati, Krist bi zbog spasenja te jedne duše, izabrao život teškog rada i poniženja i sramnu smrt. Ako se našim naporima uzdigne i oplemeni jedno ljudsko biće, osposobljeno da svijetli u Gospodnjim dvorovima, zar zaista nemamo razloga da se radujemo?PBŽ 93.1

Obaveze ljekara su teške i zamorne. Da bi ih uspješno obavljao, mora da ima jak tjelesni sastav i krepko zdravlje. Čovjek,slab ili bolestan, ne može da izdrži iscrpljujući posao koji je vezan za ljekarski poziv. Čovjek kome nedostaje potpuno vladanje nad samim sobom, nije sposoban da se bavi svim vrstama bolesti.PBŽ 93.2

Često lišen sna, zanemarujući čak i uzimanje hrane, u velikoj mjeri odvojen od društvenih zabava i vjerskih prednosti, život ljekara izgleda kao da se nalazi u vječitoj sjenci. Nesreće koje posmatra, nemoćni samrtnici koji traže pomoć, dodir sa poročnim ljudima rastužuje srce i gotovo uništava povjerenje u ljudsko društvo.PBŽ 93.3

U borbi sa bolešću i smrću, sve njegove snage opterećene su do krajnjih granica izdržljivosti. Međusobno dejstvo ovog strahovitog napora do krajnosti iskušavaju karakter. Tada se pokaže najveća sila iskušenja. Više nego ljudima bilo kojeg zvanja, ljekaru je potrebno samosavlađivanje, čistota duha i vjera koja se hvata za Nebo. On ne smije da dopusti sebi nepoštovanje fizičkog zakona, zbog drugih i zbog sebe.Nemarnost prema tjelesnim navikama teži nemarnosti u moralnim navikama.PBŽ 93.4

Jedina sigurnost ljekara, u svim okolnostima, nalazi se u načelnom djelovanju; ojačan i oplemenjen sigurnošću cilja, koji se nalazi samo u Bogu, on treba da se upomo drži moralnog savršenstva Njegovog karaktera. Iz dana u dan,iz časa u čas, od trenutka do trenutka,on treba da živi kao pred očima nevidljivog (136) svijeta. Kao što je Mojsije učinio,i on se mora držati »Onoga koji se ne vidi«. (Jevrejima 11,27)PBŽ 93.5

Pravednost ima svoj korijen u pobožnosti. Nema tog čovjeka koji pred svojim bližnjima može neprekidno voditi čist, djelotvoran život, ako njegov život nije sakriven s Kristom u Bogu.Ukoliko je rad među ljudima veći, utoliko treba da bude bliskija veza srca sa Nebom.PBŽ 94.1

Ukoliko su njegove dužnosti važnije i veće od njegove odgovornosti, utoliko je veća potreba ljekara za božanskom silom. On mora da posveti vrijeme razmišljanju o vječnosti umjesto prolaznosti. On mora da se odupre svijetu koji ruši tuđa prava i koji vrši snažan pritisak na njega da se odvoji od lzvora snage. Molitvom i proučavanjem Pisma, više od svih ostalih ljudi, on treba da se stavi pod Božju zaštitu. On treba da živi u stalnom dodiru i svjesnoj vezi sa načelima istine, pravde i milosrđa koji otkrivaju Božje osobine u duši.PBŽ 94.2

Upravo u onoj mjeri u kojoj je prihvaćena i poslušana, Božja riječ će, svojom moći utisnuti i svojom životvornošću dodirnuti svaku pobudu za djelovanje,svaku promjenu karaktera. Ona će očistiti svaku misao, uskladiti svaku želju.Oni koji od Božje riječi stvore svoj oslonac, ponašaće se kao postojani ljudi.Oni će se uzdići iznad svih pokvarenosti u atmosferu oslobođenu prljavštine.PBŽ 94.3

Kada je čovjek postao prijatelj s Bogom, nepokolebljivost koja je sačuvala Josifa i Danila usred pokvarenosti neznabožačkih dvorova, učiniće da i njegov život postane život neokaljane čistote. Haljine njegovog karaktera biće bez mrlje. Kristova svjetlost u njegovom životu ne može biti pomračena. Sjajna jutarnja Zvijezda pojaviće se nad njim u svojoj postojanoj svjetlosti i nepromijenjenoj slavi.PBŽ 94.4

Takav život biće činilac snage u zajednici. On će biti brana zlu, zaštita onome koji doživljava kušanje, svjetlost-vodilja onima koji usred teškoća i obeshrabrenja traže pravi put.PBŽ 94.5