»Za badava ste dobili,za badava dajte!«

Poziv Evanđelja ne treba sažeti i uputiti (102) samo odabranoj manjini koja će nam, kako to pretpostavljamo, predstavljati čast ako ga prime. Vijest treba objaviti svima. Kada Bog blagosilja svoju djecu to nije samo radi njih, već i radi svijeta. Kada nam poklanja svoje darove, to je zato da bismo ih mogli umnožiti davanjem.PBŽ 66.1

Samarijanka koja je na Jakovljevom bunaru razgovarala s lsusom, nije našla Spasitelja, sve dok i druge nije dovela k Njemu. Ona je bila uspješniji misionar od Njegovih učenika. Učenici nisu vidjeli u Samariji ništa što je ukazivalo na nju kao ohrabrujuće polje za rad. Njihove misli bile su prikovane za veliko djelo koje treba izvršiti u budućnosti. Nisu vidjeli da je upravo oko njih žetva koju treba pokupiti. Međutim,žena, koju su prezirali, dovela je cio grad da sluša Isusa. Ona je odmah odnijela svjetlost svojim sugrađanima.PBŽ 67.1

Ova žena predstavlja djelovanje praktične vjere u Krista. Svaki pravi učenik rođen je u Božjem carstvu kao misionar. On neće upoznati Spasitelja sve dok ne poželi da i druge upozna s Njim. Spasavajuća i posvećujuća istina ne može ostati zatvorena u njegovom srcu. Onaj koji pije živu vodu postaje izvor života. Primalac postaje davalac. Kristova blagodat u duši je kao izvor u pustinji, koji izvire da osvježi sve, i čini (103) da oni koji su na umoru, požele da piju vodu života. Kad obavljamo ovaj posao, primamo veći blagoslov od rada samo za svoju korist. Djelo širenja dobrih vijesti spasenja približava nas našem Spasitelju.PBŽ 67.2

Za one koji primaju Njegovu milost Gospod kaže: »I blagosloviću njih i što je oko gore moje, i puštaću dažd na vreme; daždi će blagoslovni biti.« (Jezekilj 34,26)PBŽ 67.3

»A u poslednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći; ko je žedan neka dođe k meni i pije! Koji me veruje kao što pismo reče, iz njegova tela poteći će reke žive vode.« (Ivan7,37.38)PBŽ 67.4

Oni koji primaju treba da daju drugima. Pozivi za pomoć stižu sa svih strana. Bog poziva ljude da radosno služe svojim bližnjima. Krune besmrtnosti treba dobiti, treba dospjeti u nebesko carstvo, a svijet koji gine u neznanju,treba prosvijetliti.PBŽ 67.5

»Ne kažete li vi da su još četiri meseca pa će žetva prispeti? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu. I koji žanje prima platu, i koji sabira rod za život večni, da se raduju zajedno i koji seje i koji žnje.« (Ivan 4,35.36)PBŽ 67.6

(104) Učenici su tri godine posmatrali divan Isusov primjer. Dan za danom išli su i razgovarali s Njim, slušajući Njegove riječi ohrabrenja umornima i teško natovarenima, posmatrajući djelovanje Njegove sile među bolesnima i jadnima. Kada je došlo vrijeme da ih ostavi, dao im je blagodat i silu da u Njegovo ime nastave Njegovo djelo. Svjetlost Njegovog Evanđelja ljubavi i iscjeljenja široko je trebalo da rasprostru. Spasitelj im je obećao da će uvijek biti s njima. On će im preko Svetoga Duha biti još bliži, nego dok je vidljivo hodao među ljudima.PBŽ 68.1

Mi treba da obavljamo posao koji su obavljali apostoli. Svaki kršćanin treba da bude misionar. Sa suosjećanjem i samilošću treba da služimo onima kojima je potrebna naša pomoć, težeći da nesebičnom ozbiljnošću olakšamo nesreću napaćenog čovječanstva.PBŽ 68.2

Svi mogu da pronađu posao. Niko ne treba da misli da za njega nema mjesta na kome može da radi za Krista. Spasitelj se izjednačio sa svakim čovjekovim djetetom. On je postao član zemaljske porodice, da bismo mi mogli da postanemo članovi nebeske porodice. On je Sin čovječiji i brat svakom Adamovom sinu i kćeri. Njegovi sljedbenici ne treba da smatraju sebe odvojenima od ljudi koji su oko njih i koji ginu. Oni su dio velikog tkiva čovječanstva i Nebo na njih gleda kao na braću grešnicima a i svetima.PBŽ 68.3

Milioni i milioni ljudskih bića, koji žive u bolesti, neznanju o grijehu — nikada nisu toliko čuli o Kristovoj ljubavi koliko u njenoj sveobuhvatnosti ima mjesta za njih. Kada bismo se zamijenili s njima, šta bismo poželjeli da oni učine za nas? Sve što je u našoj moći, moramo da učinimo za njih. Kristovo pravilo života pred kojim svaki od nas mora da stoji ili padne na sudu glasi:(105) »Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.« (Matej 7,12)PBŽ 68.4

Svim onim što nam daje prednost nad drugima, bilo to obrazovanje, uglađenost, plemenitost karaktera, kršćansko vaspitanje, vjersko iskustvo, dugujemo onima koji su imali manje preimućstvai zato treba da im služimo koliko je god to u našoj moći. Ako smo jaki, slabijima treba da podupremo ruke.PBŽ 68.5

Anđeli slave, koji stalno posmatraju lice Nebeskog Oca, raduju se kada služe Njegovoj djeci. Anđeli su uvijek prisutni tamo gdje su najpotrebniji, s onima koji moraju da vode najstrašnije borbe sa sobom i čije životne okolnosti najviše obeshrabruju. Njihovo naročito staranje obuhvata nemoćne i uzdrhtale duše, koje imaju mnoge neprijatne karakterne crte. Ono što sebična srca smatraju ponižavajućom službom, služenje nesrećnima i karakterno slabijima, posao je čistih i bezgrešnih bića iz nebeskih dvorova.PBŽ 69.1

Isus nije smatrao Nebo mjestom koje želi, dok smo mi bili izgubljeni. On je napustio nebeske dvorove u zamjenu za život pun prijekora, uvreda i sramne smrti. On koji je bio bogat neprocjenjivim nebeskim bogatstvima, postao je siromašan, da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili. Mi treba da hodamo stazom koju je On utabao.PBŽ 69.2

Onaj koji je postao Božje dijete, od sada treba da gleda na sebe kao na kariku u lancu spuštenom da spase svijet,kao na sjedinjenog sa Kristom u Njegovom milostivom planu, koji s Njim traži i spasava izgubljene.PBŽ 69.3

Mnogi smatraju velikim prednošću obilaženje mjesta povezanih sa Kristovim životom na Zemlji, da prođu putem koji je On utabao, da posmatraju jezero pored koga je volio da poučava i brežuljke i doline na kojima su se (106) često odmarale Njegove oči. Međutim,nije potrebno ići u Nazaret, Kapernaum ili Vitaniju i tako proći Kristovim stopama. Njegove stope treba da nađemo pored bolesničke postelje, u siromašnim krovinjarama, u zakrčenim avenijama velikih gradova i na svakom mjestu na kome se nalaze ljudska srca kojima je potrebna uteha.PBŽ 69.4

Mi treba da nahranimo gladne, da obučemo gole, da utješimo one koji pate i sve pritisnute nevoljama. Mi treba da služimo razočaranima, a beznadežne da nadahnemo nadom.PBŽ 69.5

Krístova ljubav, ispoljena u nesebičnoj službi, biće mnogo uspješnija u popravljanju onoga koji čini zlo, nego mač i sud. Ovo je potrebno da zastraši onoga koji krši zakon, ali misionarski put ljubavi, može učiniti više od ovoga. Srce,oguglalo od grdnje, često će omekšati djelovanjem Kristove ljubavi.PBŽ 69.6

Misionar ne samo što može da otkloni tjelesne bolesti, već grešnika može da povede velikom Ljekaru koji je spreman da očisti dušu od gube grijeha. Bog želi da bolesni, nesrećni i opsjednutim zlim duhovima čuju Njegov glas preko Njegovih slugu. Preko svojih ljudskih oruđa On želi da postane takav Utješitelj kakvog svijet još ne poznaje.PBŽ 70.1

Spasitelj je dao svoj dragocijeni život da bi osnovao Crkvu koja će biti sposobna da služi onima koji pate, koji su žalosni i koji su u iskušenju. Društvo vjernika može biti siromašno, neobrazovano, nepoznato, ali u Kristu ono može da izvrši posao u domu, crkvi, pa čaki u »oblasti izvan ovog djelokruga«, čiji će rezultati biti tako dalekosežni kao i vječnost.PBŽ 70.2

Kristovim sljedbenicima upućene su danas, ništa manje značajne nego prvim apostolima, ove riječi:PBŽ 70.3

»Dade mi se svaka vlast na nebu i nazemlji. Idite dakle i naučite sve narode.« »Idite po svemu svetu i propovedajte jevanđelje svakome stvorenju.«(Matej 28,18.19; Marko 16,15)PBŽ 70.4

(107) I za nas vrijedi obećanje o Njegovoj prisutnosti: »Ja sam s vama u sve dane do svršetka veka.« (Matej 8,20)PBŽ 70.5

Danas se ne okuplja radoznalo mnoštvo na usamljenim mestima da vidi i čuje Krista. Njegov glas se ne čuje na prometnim ulicama. Niko ne viče sa sporednog puta: »Isus Nazarećanin prolazi!« (Luka 18,37) Pa ipak, ova riječ je i danas istinita. Krist nevidljivo prolazi našim ulicama. On ulazi u naše domove i donosi vijest o milosti. On želi da sarađuje sa svima koji žele da služe u Njegovo ime. On je među nama, ako želimo da Ga primimo da liječi i blagosilja.PBŽ 70.6

»Ovako veli Gospod: u vreme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti, i čuvaču te i daću te da budeš zavet narodu da utvrdiš zemlju i naslediš opustelo nasledstvo; da kažeš sužnjima: izidite; onima koji su u mraku: pokažite se.«PBŽ 70.7

»Kako su krasne na gorama noge
onoga koji nosi dobre glase,
koji oglašuje mir, koji javlja dobro, oglašuje spasenje,
Govori Sionu: Bog tvoj caruje.«PBŽ 70.8

Izaija 49,8. 9; 52,7

»Klikujte i pevajte, razvaline
Jer Gospod uteši narod svoj
Zagali Gospod svetu mišicu svoju
pred svim narodima,
da vide svi krajevi zemaljski
spasenje Boga našega.«PBŽ 71.1

stihovi 9.10