24 - MESO KAO HRANA

Mjesto mesa treba da zauzme zdrava i jeftina hrana.

(311) Hrana koja je u početku bila određena čovjeku, nije sadržavala životinjsko meso. Čovjek nije dobio dozvolu da jede mesnu hranu sve do vremena poslije Potopa, kada je sve zeleno na Zemlji bilo uništeno.PBŽ 235.1

Prilikom izbora čovjekove hrane u Edenu, Gospod je pokazao najbolju hranu. U izboru koji je učinio za Izraela, On je dao istu pouku. On je Izraelce izveo iz Misira i preuzeo njihovo vaspitanje da ih učini svojim izabranim narodom. Preko njih je želio da blagoslovi i pouči cio svijet. On ih je snabdio hranom prikladnom za ovu svrhu,ne mesom, već manom »hljebom s neba«. Njima je bila dozvoljena mesna hrana samo zbog njihovog nezadovoljstva i gunđanja, zbog lonaca sa mesomu Egiptu, ali i to samo za kratko vrijeme. Upotreba mesa donijela je bolest i smrt hiljadama. Ipak, bezmesna hrana nikada nije svesrdno prihvaćena. To je i dalje predstavljalo uzrok nezadovoljstva i gunđanja, otvorenog ili tajnog, i to ograničenje nije trajno ostalo.PBŽ 235.2

Izraelcima je poslije naseljavanja u Hanan, bila dopuštena mesna hrana, ali(312) pod brižljivim ograničenjima koja su data da smanje rđave posledice. Zabranjena je upotreba svinjskog mesa, kao i mesa drugih životinja, ptica i riba koje su proglašene nečistim. Ishrana salom i krvlju čistih životinja bila je strogo zabranjena.PBŽ 235.3

Za hranu je moglo da se upotrijebi meso životinja koje su bile u dobrom stanju. Meso životinje koja je bila rastrgnuta, ili koja je uginula, ili iz koje krv nije potpuno istekla, nije smjelo da se upotrijebi za hranu.PBŽ 235.4

Udaljavanjem od božanskog plana u ishrani, Izraelci su pretrpjeli veliki gubitak. Željeli su mesnu hranu i požnjeli su posljedice. Oni nisu dostigli Božji ideal karaktera, niti su ispunili Njegove namjere. Gospod »ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu«. (Psalam 106,15) Oni su više cijenili zemaljsko od duhovnog i zato nisu dobili sveto prvenaštvo koje im je Bog namijenio.PBŽ 236.1