lsus je bio ozbiljan, postojan radnik koji je neprekidno radio. Nikada među ljudima nije živio neko ko je tako bio opterećen odgovornostima. Nikada neko drugi nije nosio tako težak teret nevolja i grijeha ovog svijeta. Nikada se niko nije toliko mučio u takvoj samopregornoj revnosti za dobro ljudi. Paipak, Njegov život bio je zdrav život.Tjelesno i duševno On je bio predstavljen slikom »bezazlena i prečista« jagnjeta za žrtvu (1. Petrova 1,19). Tijelom i duhom bio je primjer koji je pokazivao ono što je Bog naumio da poslušnošću Njegovim zakonima postane cijelo čovječanstvo.PBŽ 31.2

Kada su ljudi posmatrali lsusa, vidjeli su lice na kome su se ogledale božanska (52) milost i djelotvorna sila. Ostavljao je utisak da je okružen atmosferom duhovnog života. Iako je Njegovo ponašanje bilo ljubazno i skromno, On je djelovao kao čovhek sile koja nije bila obznanjena, ali koja se, ipak, nije mogla potpuno sakriti.PBŽ 31.3

U toku svoje službe bio je stalno proganjan od prepredenih i licemjernih ljudi, koji su tražili Njegov život. Uhode su Ga u stopu pratile, motreći na Njegove riječi, da bi našli neku optužbu protiv Njega. Najoštroumniji i najobrazovaniji umovi u narodu težili su da Ga pobijede u raspravi. Međutim, nikada nisu uspjeli da ostvare tu prednost.Uvijek su se povlačili postiđeni i pometeni od strane jednostavnog Učitelja iz Galileje. Kristovo učenje odisalo je takvom svježinom i silom kakvu ljudi nikada nisu poznali. Čak i Njegovi neprijatelji bili su primorani da izjave: »Nikad čovek nije tako govorio kao ovaj čovek.« (Ivan 7,46)PBŽ 31.4

Isusovo djetinjstvo, provedeno u siromaštvu, bilo je neiskvareno neprirodnim navikama jednog iskvarenog doba. Radeći za drvodjeljskim stolom, noseći teret života u domu, učeći pouke iz poslušnosti i teškog rada, On se odmaraou prizorima iz prirode, a dok je težio da razumije njene tajne, prikupljao je znanje. Proučavao je Božju riječ, a časovi Njegove najveće sreće nastajali su kada je mogao da se odvoji od svoga rada i pođe u polja, da razmišlja u tihim dolinama, da na obroncima planina i među drvećem u šumi održava vezu s Bogom. Rano jutro često Ga je zaticalo na nekom usamljenom mjestu u razmišljanju, istraživanju Pisma ili molitvi. Pjesmom je pozdravljao jutarnje svjetlo. Pjesmama zahvalnosti uljepšavao je časove svoga rada i donosio nebesku radost umornima od teškog posla.PBŽ 32.1

U toku svog života Isus je u velikoj mjeri provodio vrijeme u prirodi. Svojaputovanja od mjesta do mjesta obavljaoje pješačeći, a mnogo svojih pouka izgovorio je na svježem vazduhu. Svoje učenike često je odvajao od gradske zbrke i poučavao ih u tišini polja, što je bilo u skladu s poukama o jednostavnosti, vjeri, samoodricanju, koje je želio da im pruži. Ispod razgranatog drveća, na padinama bregova, jedva malo udaljenih od Galilejskog mora, (53) On je pozvao dvanaestoricu da Mu postanu učenici, a tu je izgovorena i Besjeda na Gori blaženstva.PBŽ 32.2

(54) Krist je volio da okuplja ljude pod plavim nebom, na nekom brežuljku obraslom travom ili na obalama jezera.Okružen djelima svoga stvaranja, mogao je da skrene njihove misli sa vještačkog na prirodno. U rastenju i razvoju prirode otkrivena su načela Njegovog carstva. Ljudi će moći da nauče dragocijene pouke božanske istine, gledajući Božje brežuljke i posmatrajući divna djela Njegovih ruku. Pouke božanskog Učitelja biće im tako djelima prirode ponovljene u budućim danima. Um će biti uzdignut, a srce naći mir.PBŽ 32.3

(55) lsus je često u pogodno vrijeme otpuštao učenike koji su Mu se pridružili u radu, da posjete svoje domove i da se odmore; ali njihovi napori da Ga odvoje od Njegovih poslova bili su uzaludni. Po cio dan služio je mnoštvu koje je dolazilo k Njemu, a uveče ili u ranu zoru, povlačio se u svetinju prirode u planinama radi zajednice sa svojim Ocem.PBŽ 33.1

Neprekidan rad i sukobljavanje s neprijateljima i lažnim rabinskim učenjem često su Ga toliko iscrpljivali, da su Njegova majka i braća, pa čak i apostoli, strahovali da se Njegov život ne ugasi. Međutim, poslije povratka sa časova (56) molitve kojima je završavao naporan dan, na Njegovom licu zapažali su izraz mira, životnu svježinu i silu koja kao da je prožela cijelo Njegovo biće.On je, jutro za jutrom, izlazio sa časova koje je proveo nasamo s Bogom,noseći ljudima nebesku svjetlost.PBŽ 33.2

Bilo je to upravo poslije njihovog povratka s prvog misionarskog putovanja, kada je lsus naložio svojim učenicima: »Dođite vi sami nasamo, i počinite malo.« Učenici su se vratili ispunjeni radošću zbog uspjeha koji su postigli kao vjesnici Evanđelja, kada je do njih doprla vijest o smrti Ivana Krstitelja koja je bila Irodovo djelo. To im je nanijelo veliku bol i donijelo gorko razočaranje. Isus je znao da je time što je dopustio da Ivan Krstitelj umre u zatvoru, teško okušao vjeru svojih učenika. Nježno i sa puno sažaljenja posmatrao je njihova žalosna i suzama okvašena lica. U Njegovim očima bile su suze, a glas je odavao bol, kada je rekao: »Dođite vi sami nasamo i počinite malo.« (Marko 6,31)PBŽ 33.3

Na sjevernoj strani Galilejskog jezera,blizu Vitsaide, postojao je usamljen predio s divnim proljećnim zelenilom, koji je bio prijatno utočište lsusu i Njegovim učenicima. Oni su svojim čamcem pošli preko jezera prema ovom mjestu. Tu su, odvojeni od zbrke koju stvara mnoštvo, mogli da se odmore.Tu su, neuznemiravani farizejskim prebacivanjima i optužbama, učenici mogli da slušaju Kristove riječi. Nadali su se da će ovdje kratko vrijeme uživati u prijateljstvu i društvu svoga Gospoda.PBŽ 33.4

Samo malo vremena bio je lsus nasamo sa svojim voljenim učenicima, ali i tih nekoliko trenutaka za njih su bili dragocijeni. U zajednici su pričali o djelu Evanđelja i mogućnostima da njihov posao i prilaženje ljudima postanu mnogo djelotvorniji. Božanska sila oživjela ih je i nadahnula nadom i hrabrošću, dok im je lsus otvarao riznice istine.PBŽ 34.1

(57) Međutim, uskoro Ga je mnoštvo opet tražilo. Pretpostavljajući da je otišao na svoje uobičajeno mjesto odmora, ljudi su krenuli i tamo za Njim. Njegova želja da se makar jedan sat odmori nije bila ispunjena. Ali, u dubini svog čistog i suosjećajnog srca, Dobri Pastir ovcama imao je samo ljubav i samilost za ove neumorne, žedne duše. Cio dan služio je njihovim potrebama, a uveče ih je otpuštao da se odmore u svojim domovima.PBŽ 34.2

(58) U životu koji je bio potpuno posvećen dobru drugih, Spasitelj je nalazio za potrebno da se oslobodi neprekidnog radai dodira sa ljudskim potrebama i potraži odmor i čvrstu vezu sa svojim Ocem. Kada se masa koja Ga je pratila, udaljila, On je otišao u brda i tamo, sam s Bogom, izlivao svoju dušu u molitvi za ove paćenike, grešnike, nevoljnike.PBŽ 34.3

Kada je lsus rekao svojim učenicimada je žetva velika, a da je poslenika malo, On im nije nametnuo neprekidan teški rad, već im je naredio: »Molite se dakle gospodu od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.« (Matej 9,38) Svojim radnicima koji danas naporno rade, On upućuje riječi saučešća koje je izgovorio i svojim prvim učenicima; »Dođite vi sami nasamo i počinite malo.«PBŽ 34.4

Svi koje Bog vaspitava, imaju potrebuza tihim trenucima održavanja veze sasvojim srcem, prirodom i Bogom. U njima treba da se otkrije život koji nije u skladu sa svijetom, njegovim običajima ili njegovim navikama, pa im je zato potrebno lično iskustvo u sticanju saznanja o Božjoj volji. Kao pojedinci moramo da Ga čujemo kako govori srcu. Kada svaki drugi glas utihne i kada u tišini čekamo pred Njim, mir duše doprinijeće da Božji glas postane mnogo razgovijetniji. On nam nalaže: »Utolite i poznajte da sam ja Bog.« (Psalam 46,10) To je djelotvorna priprema za Božji posao. Usred užurbanog mnoštva i neprekidnog životnog napora, onaj koji je osvježen na ovaj način, biće okružen atmosferom svjetlosti i mira. On će primiti nove darove i tjelesne i duhovne sile. Njegov život odisaće svježinom i otkrivaće božansku silu koja će dopirati do ljudskih srca.PBŽ 34.5

Pet ječmenih hljebova dovoljno za mnoštvo

4 - DODIR VJERE