lzbjegavanje zla

Mi ne smijemo dopustiti da se naš duh razgnjevi za svako stvarno ili prividno zlo koje nam je učinjeno. »Ja« je neprijatelj koga se većina od nas mora plašiti. Nijedan oblik poroka nema tako kobno dejstvo na karakter kao ljudska strast koja nije pod nadzorom Svetog Duha. Nijedna druga pobjeda koju možemo izvojevati neće biti tako dragocijena kao pobjeda izvojevana nad samim sobom.PBŽ 382.4

Svojim osjećanjima ne smijemo dopustiti da se lako povrijede. Mi moramo da živimo ne zbog čuvanja svojih osjećanja ili našeg dobrog glasa, nego zbog spasavanja duša. Kad se zainteresujemo za spasenje duša, prestaće da nam smetaju sitne nesuglasice, koje tako često iskrsavaju u našem međusobnom druženju. Bez obzira šta drugi misle o nama ili nam čine, ne treba remetiti naše jedinstvo sa Kristom, druženje sa Duhom. »Jer kakva je hvala ako za krivicu muke trpite? Nego ako dobro čineći muke trpite, ovo je ugodno pred Bogom.« (1. Petrova 2,20)PBŽ 383.1

(486) Nemojte da se svetite. Koliko god možete otklonite sve uzroke nesporazuma. Izbjegavajte pojavu zla. Činite sve što je u vašoj moći, ne žrtvujući načela, da se izmirite sa drugima. »Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i onde se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, ostavi onde dar svoj pred oltarom, i idi pre te se pomiri s bratom svojim pa onda dođi i prinesi dar svoj.« (Matej 5,23.24)PBŽ 383.2

Ako vam budu upućene nestrpljive riječi,nikada nemojte odgovarati u istom duhu. Sjetite se da »blaga reč utišava gnev«. (Priče 15,1) U mirnoći leži divna sila. Riječi upućene kao odgovor čovjeku obuzetom ljutnjom, ponekad služe samo da ga razjare. Međutim, ako se ljutini odgovori mirnoćom, blagim uzdržljivim duhom, ona će brzo isčeznuti.PBŽ 383.3

Pred bujicom ljutitih i osuđujućih riječi, zadržite um na Božjoj riječi. Neka um i srce budu puni Božjih obećanja. Ako se rđavo postupa sa vama ili ako ste nepravedno okrivljeni, umjesto da uzvratite ljutitim odgovorom, ponovite u sebi dragocijena obećanja.PBŽ 383.4

»Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrim.« (Rimljanima 12,21)PBŽ 383.5

»Predaj Gospodu put svoj i uzdaj se u njega, on će učiniti. I izvešće na videlo pravdu tvoju, i pravicu tvoju kao podne. (Psalam 37,5.6)PBŽ 384.1

»Jer ništa nije sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati.«(Luka 12,2)PBŽ 384.2

»Dao si nas u jaram čoveku, uđosmo u oganj i u vodu; ali si nas izveo na odmor.« (Psalam 66,12)PBŽ 384.3

Mi smo skloni da gledamo u svoje bližnje i da od njih tražimo saučešće i podršku, umjesto da gledamo na Isusa. U svojoj milosti i vjernosti, Bog često dopušta da se razočaramo u one na koje polažemo svoje povjerenje da bismo naučili kako je besmisleno uzdati se u čovjeka i od tijela stvarati podršku.Uzdajmo se u Boga potpuno, ponizno i nesebično. On zna boli koje osjećamo (487) u dubini svoga bića, ali koje ne možemo da iskažemo. Kada sve izgleda mračno i nejasno sjetite se Kristovih riječi: »Šta ja činim ti sad ne znaš, ali ćeš posle doznati.« (Ivan 13,7)PBŽ 384.4

Proučavajte istoriju Josifa i Danila.Gospod nije spriječio zavjere ljudi koji su željeli da im nanesu zlo, ali je učinio da sva ta lukavstva djeluju na dobro Njegovih slugu koji su, usred iskušenja isukoba, sačuvali svoju vjeru i vjernost.PBŽ 384.5

Dok god smo na svijetu sukobljavaćemo se sa neprijateljevim uticajem. Kršćanske vrline se razvijaju kada iskušenja koja napadaju prirodu, budu dočekana u pravom duhu. Ako Krist prebiva u nama, postaćemo strpljivi, ljubazni, uzdržljivi, radosni usred neraspoloženja i razdražeností. Mi ćemo iz dana u dan, iz godine u godinu, pobjeđivati sebe i postići plemenito junaštvo. To je naš određeni zadatak, ali njega ne možemo izvršiti bez lsusove pomoći, odvažne odluke, postojanog cilja, neprekidne budnosti i neprestane molitve. Svako od nas mora da vodi ličnu borbu. Čak ni sam Bog ne može da oplemeni naš karakter, ili naš život, ako ne postanemo Njegovi saradnici. Oni koji odbijaju borbu, gube snagu i radost pobjede.PBŽ 384.6

Nije potrebno da bilježimo svoja iskušenja i teškoće, tuge i žalosti. Sve ovo zabilježeno je u knjigama i Nebo će voditi računa o njima. Dok brojimo neprijatnosti, mnogi prijatni doživljaji kojih treba da se sjećamo, isčezavaju iz uspomena, kao što je milostiva Božja dobrota koja nas svakoga trenutka okružava i ljubav kojoj se dive i anđeli, jer je Bog dao svoga Sina da umre za nas. Ako kao Kristovi radnici smatrate da imate veće brige i iskušenja od djela koji je pripao drugima, sjetite se mira koji imate,a koji je nepoznat onima koji izbjegavaju (488) ovaj teret. U Kristovoj službi ima utjehe i radosti. Neka svijet uvidi da život s Njim nije promašaj.PBŽ 384.7

Ako se ne osjećate bezbrižno i radosno, nemojte govoriti o svojim osjećanjima. Nemojte bacati sjenku na život drugih. Hladna, suncem neobasjana vjera nikada neće duše privući Kristu.Ona ih odvlači od Njega u sotonske mreže koje je razapeo za noge onihkoji lutaju. Umjesto da razmišljate o svojim obeshrabrenjima, pomislite na silu na koju polažete pravo u Kristovo ime. Neka se vaša mašta drži nevidljivih vrijednosti. Neka vaše misli budu upravljene dokazima velike Božje ljubavi prema vama. Vjera može da izdrži iskušenje, da se odupre napasti, da hrabro podnese razočaranja. lsus živi kao naš pravobranilac. Nama pripada sve što Njegovo posredovanje obezbjeđuje.PBŽ 385.1

Mislite li da Krist ne cijeni one koji u potpunosti žive za Njega? Mislite li vi da On ne posjećuje one koji se, kao ljubljeni Ivan nalaze u izgnanstvu, na mjestima koja su teška i puna iskušenja? Bog neće dopustiti da nijedan Njegov iskreni radnik bude ostavljen sam da se bori u nejednakoj borbi i bude pobijeđen. On, kao skupocijeni dragi kamen, čuva svakoga čiji je život sakriven s Kristom u Njemu. Za svakog takvog kaže: »Uzeću tebe... i postaviću te kao pečat, jer sam te izabrao.« (Agej 2,23)PBŽ 385.2

Govorite o obećanjima, govorite o Isusovoj spremnosti da blagoslovi. On nas ne zaboravlja nijednog kratkog trenutka, kada, uprkos neprijatnih okolnosti,s povjerenjem ostanemo u Njegovoj ljubavi i živimo s Njim, svijest o Njegovoj prisutnosti udahnuće duboku, tihu radost. Krist ovako kaže o sebi: »Ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči otac moj onako govorim. I onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.« (Ivan 8,28.29)PBŽ 385.3

Očevo prisustvo okružavalo je Krista (489) i ništa Mu se nije dogodilo osim onoga što je beskrajna ljubav dozvolila da se dogodi za blagoslov svijetu. Tu se nalazio Njegov, a i naš, izvor utjehe. Onaj koji je obdaren Kristovim Duhom ostaje u Krístu. Sve što dođe na njega potiče od Spasitelja koji ga okružuje svojim prisustvom. Ništa ne može da ga takne, osim ako Gospod to dopusti. Sve naše patnje i boli, sva naša iskušenja i napasti, sva naša žalost i tuga, sva naša progonstva i oskudice, ukratko, sve zajednički djeluje na naše dobro. Sva iskustva i okolnosti su Božji radnici koji nam donose dobro.PBŽ 386.1

Ako smo svjesni Božjeg dugog trpljenja, koje je pokazao prema nama, nećemo biti skloni da osuđujemo i optužujemo druge. Dok je Isus živio na Zemlji, koliko bi Njegovi pomagači bili iznenađeni da su Ga, poslije upoznavanja sa Njim, čuli da izgovara riječ optužbe,iznalaženja grešaka ili nestrpljenja. Nemojmo nikada zaboraviti da oni koji Ga ljube moraju da Ga predstave i u karakteru.PBŽ 386.2

»Bratskom ljubavlju budite jedan drugome ljubazni. Čašću jedan drugoga većim činite.« »Ne vraćajte zlo za zlo,ni psovke za psovku, nego nasuprot blagosiljajte, znajući da ste na to pozvani da nasledite blagoslov.« (Rimljanima12,19; 1. Petrova 3,9)PBŽ 386.3

Gospod Isus zahtijeva da priznamo pravo svakog čovjeka. Čovjekova društvena prava kao kršćana moraju biti priznata. Prema svima treba postupati uljudno i nježno, kao sa Božjim sinovima i kćerima.PBŽ 386.4

Kršćanstvo će od čovjeka stvoriti otmjenog čoveka. Kristos je bio ljubazan i prema onima koji su Ga proganjali, pa će i Njegovi pravi sljedbenici ispoljavati isti duh. Posmatrajte Pavla kada je izveden pred vladare. Njegov govor pred Agripom je slika istinske učtivosti, ali i ubjedljive rječitosti. Evanđelje ne (490) podržava prividnu učtivost koja postoji u svijetu, već učtivost koja potiče iz prave ljubaznosti srca.PBŽ 386.5

Brižljivo gajenje spoljašnjih životnih osobenosti nije dovoljno da spriječi razdražljivost, oštro rasuđivanje i neuljudan govor. Prava uglađenost nikada se neće pojaviti sve dok se »ja« smatra najuzvišenijim predmetom. Ljubav mora da prebiva u srcu. Revnostan kršćanin crpi pobude za svoj rad iz dubine srca punog ljubavi prema svom Učitelju. Iz korijena njegove ljubavi prema Kristu izbija nesebično zanimanje za svoju braću. Ljubav daje onome, koji je posjeduje ljubaznost, pristojnost i uljudnost ponašanja. To prosvjetljava crte lica i obuzdava glas, oplemenjuje i uzdiže cijelo biće.PBŽ 387.1

Život se uglavnom sastoji od sitnica,a ne od velikih žrtava i veličanstvenih dostignuća. Veliko dobro ili zlo najčešće dospijeva u naš život preko sitnica, koje izgledaju kao da nisu vrijedne pažnje. Navike nastaju, a karakter kvari našim propustom da istrajemo u iskušenjima koja preko sitnica dolaze na nas, pa kada naiđu veća iskušenja, ona nas zatiču u nespremnosti. Jedino kada u iskušenjima svakodnevnog života radimo po načelu, možemo dobiti snagu da čvrsto i vjerno stojimo u najopasnijim i najtežim prilikama.PBŽ 387.2

Mi nikada nismo sami. Bilo da smo Ga izabrali ili ne, mi imamo Druga. Sjetite se činjenice da gdje god se nalazili, šta god radili, Bog je svuda prisutan. Ništa rečeno ili učinjeno, ili pomišljeno ne može da utekne Njegovoj pažnji. Vi imate svjedoka za svaku svoju riječ ili djelo - svetog Boga koji mrzi grijeh. Prije nego što progovorite ili nešto učinite, uvijek na ovo mislite. Kao kršćanin vi ste član (491) carske porodice, dijete nebeskog Oca. Nemojte izgovoriti nijednu riječ, nemojte učiniti nijedno djelo koje će navući sramotu »na dobro ime vaše kojim ste se nazvali«. (Jakov 2,7)PBŽ 387.3

Marljivo proučavajte božansko — ljudski karakter i stalno se pitajte: »Šta bi lsusučinio da je na mom mjestu?« To će postati mjerilo naše dužnosti. Nemojte se bez potrebe zadržavati u društvu onih koji bi svojim lukavstvom oslabili vašu težnju da činite ono što je pravo ili koji bi umrljali vašu savjest. Nemojte učinit ništa među nepoznatima na ulici, u kolima, u domu, što bi i najmanje podsjećalo na zlo. Svakog dana učinite nešto da popravite, uljepšate i oplemenite život koji je Krist iskupio svojom krvlju.PBŽ 387.4

Radite uvijek prema načelu, a nikako po sklonostima. Ublažite prirodnu plahovitost svoje prirode blagošću i plemenitošću. Nemojte dopustiti sebi nikakvu površnost ili neozbiljnost. Neka nikakva dvosmislena primjedba ne pređe preko vaših usana. Čak se ni mislima ne smije dopustiti raskalašnost. One moraju biti sputane i zarobljene za poslušnost Kristu. One treba da počivaju na svetim temeljima. Kristovom blagodeti one će tada biti čiste i istinite.PBŽ 388.1

Oplemenjujuća sila čistih misli neprekidno nam je potrebna. Pravilno mišljenje jedina je bezbjednost za svaku dušu.Kako čovjek »misli u svom srcu, takav je«. (Priče 23,7) Snaga samouzdržavanja jača vježbanjem. Ono što u početku izgleda teško, stalnim ponavljanjem lako napreduje, sve dok prave misli i djela ne postanu navika. Ako želimo,možemo da napustimo sve što je rđavo i nisko i dostignemo visoko mjerilo; nas mogu poštovati ljudi, a može nas ljubiti i Bog.PBŽ 388.2

(492) Gajite sklonost da govorite dobro o drugima. Bavite se dobrim osobinama onih sa kojima se družite i što manje uočavajte njihove greške i slabosti. Kada padnete u iskušenje da se požalite na ono što vam je neko rekao ili učinio,pohvalite nešto u životu i karakteru te osobe. Negujte zahvalnost. HvaliteBoga za Njegovu divnu ljubav iz koje jedao Krista da umre za nas. Nikada se ne isplati misliti o svojim nevoljama. Bog nas poziva da mislimo o Njegovoj milosti i Njegovoj neuporedivoj ljubavi,da bismo se nadahnuli veličanjem.PBŽ 388.3

Ozbiljni radnici nemaju vremena da se bave manama drugih. Mi ne možemo dopustiti sebi da živimo u pljevi tuđih pogrešaka i mana. Rđavo govoriti predstavlja dvostruko prokletsto koje mnogo teže pada na onoga koji govori nego na onoga koji sluša. Onaj koji sije sjeme razdora i nesloge, požnjeće u svojoj duši smrtonosne plodove. Sam čin traženja zla u drugima razvija zlo u onima koji traže. Zadržavanjem na pogreškama drugih, pretvaramo se u isti lik. Međutim, posmatranjem Isusa, razgovorom o Njegovoj ljubavi i savršenstvu karaktera, preobražavamo se u Njegov lik. Razmišljanjem o velikom idealu koji je postavio pred nas, uzdići ćemo se u čistu i svetu sredinu, čak u samo Božje prisustvo. Kada ostanemo ovdje, iz nas će izlaziti svjetlost koja će obasjavati sve koji su povezani s nama.PBŽ 388.4

Umjesto da kritikujete i osuđujete druge, recite: »Ja moram da izgradim svoje spasenje. Ako sarađujem s Onim koji želi da me spase, moram marljivo da stražim. Ja moram odbaciti svako zlo iz svog života. Moram da pobijedim svaku pogrešku. Moram da postanem novo stvorenje u Kristu. Tada, umjesto da oslabljujem one koji se bore protiv zla, mogu da ih ojačam ohrabrujućim riječima. Mi smo ravnodušni jedan prema drugome. Mi često zaboravljamo da je našim saradnicima potrebna snaga i ohrabrenje. Učinite sve da ih uvjerite (493) u svoje zanimanje i suosjećanje. Pomozite im svojim molitvama i dajte im do znanja da to činite.PBŽ 389.1

Nisu svi koji tvrde da su Kristovi radnici, pravi učenici. Među onima koji nose Njegovo ime i koji se ubrajaju u Njegove radnike, ima nekih koji ne predstavljaju Njegov karakter. Njima ne upravljaju Njegova načela. Ove osobe često su uzrok nevolja i obeshrabrenja svojih drugova, radnika, koji su mladi u kršćanskom iskustvu; ali, niko ne treba da se vara. Krist nam je dao savršen primjer. On nam zapovijeda da Ga slijedimo.PBŽ 389.2

Do kraja vremena u žitu će biti i kukolja. Kada su sluge revnujući za domaćinovu čast, zatražile dozvolu da iščupaju kukolj, gospodar je rekao: »Ne;da ne biste čupajući kukolj počupali zajedno s njime i pšenicu. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve.« (Matej 13,29.30)PBŽ 389.3

U svojoj milosti i dugom trpljenju, Bog strpljivo snosi one koji su pokvareni i neiskrena srca. Među odabranim Kristovim apostolima bio je Juda izdajnik. Da li onda treba da postoji uzrok iznenađenja i obeshrabrenja što se danas među Njegovim radnicima nalaze ljudi neiskrena srca? Ako je Onaj koji čita srca mogao da podnese onoga za koga je znao da će postati Njegov izdajnik, sa kolikim strpljenjem treba da snosimo one koji griješe.PBŽ 389.4

Međutim, nisu svi, čak i oni koji nam se čine najgrešnijim, slični Judi. Petar,plahovit, brz i pun samopouzdanja, često je izgledao kao da čini mnogo veću štetu nego Juda. Njega je Spasitelj češće karao. Ipak, koliko je njegov život bio život službe i žrtve! Kakvo je svjedočanstvo o sili božanske blagodati pružao taj život! Koliko god to možemo da budemo, budimo drugima ono što je Isus bio svojim učenicima kada je s njima hodao i razgovarao na Zemlji.PBŽ 390.1

Smatrajte sebe misionarima, najprije(494) među svojim saradnicima. Za dobijanje jedne duše za Krista često zahtijeva mnogo vremena i rada. Kada se duša jednom obrati od grijeha pravdi, među anđelima zavlada radost. Mislite li da su službeni duhovi, koji straže nad ovim dušama, zadovoljni kada vide ravnodušnost sa kojom postupaju oni koji tvrde da su kršćani? Da Isus postupa sa nama onako kako mi često postupamo jedan sa drugim, ko bi od nas mogao da bude spasen?PBŽ 390.2

Pomislite na to da ne možete čitati srca. Vi ne poznajte pobude koje su pokrenule djela koja vi smatrate rđavim. Ima mnogo onih koji nisu dobili pravo vaspitanje; njihov karakter je izvitoperen; oni su okrutni i zadrti i izgleda da su u svakom pogledu neiskreni. Međutim, Kristova blagodet može da ih preobrazi. Nemojte ih nikada odgurnuti u stranu, nemojte ih nikada obeshrabriti ili razočarati time što ćete im reći:»Razočarao si me i neću pokušati da ti pomognem.« Nekoliko brzo izgovorenih riječi poslije uvrede, čak i ako smatramo da oni to zaslužuju, mogu da prekinu strune uticaja koje bi trebalo da njihova srca povežu sa našim.PBŽ 390.3

Dosljedan život, strpljivo popuštanje, duh koji nije uzbuđen uvredom, uvijek je presudan dokaz i svečani poziv. Ako ste imali prilike i prednosti koje nisu pale u dio drugima, razmislite o tome i budite uvijek mudar, pažljiv i plemenit učitelj.PBŽ 390.4

Da bi vosak primio jasan i čvrst otisak pečata, nećete brzo i snažno udariti pečat na vosak, već ćete ga pažljivo utisnuti u meki vosak i mirno, bez pokreta,pritiskivati sve dok ne očvrsne. Na sličan način postupajte i sa ljudskim dušama. Stalnost kršćanskog uticaja je tajna njegove sile, a to zavisi od postojanosti vašeg ispoljavanja Kristovog karaktera. Pomozite onima koji su griješili govoreći im o svojim iskustvima. Ukažite im kako (495) vam je ljubaznost i pomaganje vašim drugovima radnicima, ulilo hrabrosti i nade, kada ste činili velike greške.PBŽ 390.5

Do suda nikada nećete doznati o vrijednosti uticaja ljubaznog, pažljivog načina postupanja prema nepostojanim, nerazumnim, nedostojnim. Kada se suočimo sa nezahvalnošću i izdajom svetog povjerenja, mi ustajemo da pokažemo svoje prezrenje i opravdan gnjev. To očekuju oni koji su krivi i spremni na to. Međutim, ljubazno strpljenje izaziva kod njih iznenađenje i često pokreće u njima bolja osjećanja i probudi želju za plemenitijim životom.»Braćo, ako i upadne čovek u kakav greh, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotosti, čuvajući sebe da i ti ne budeš iskušan. Nosite bremena jedan drugoga, i tako ćete ispuniti zakon Hristov.« (Galaćanima 6, 1 .2)PBŽ 391.1

Svi koji tvrde da su Božja djeca treba da imaju na umu da će propovijedajući Evanđelje doći u dodir sa svim oblicima karaktera. Postoje prefinjeni i grubi, ponizni i oholi, religiozni i sumnjičavi, obrazovani i neobrazovani, bogati i siromašni. Sa ovako različitim karakterima (496) nije moguće isto postupati, pa ipak, svima je potrebna ljubaznost i suosjećanje. U međusobnom dodiru naš karakter treba da se oplemeni. Mi zavisimo jedan od drugoga, usko smo povezani međusobnim vezama ljudskog bratstva.PBŽ 391.2

Kršćanstvo dolazi u dodir sa svijetom preko društvenih veza. Svaki čovjek ili žena koji je primio božansko prosvjetljenje treba da osvijetli mračan put onima koji nisu upoznali bolji put. Društvena moć, posvećena Kristovim Duhom, oplemenjuje se dovođenjem duša Spasitelju. Krist ne treba da se sakrije u srcu kao sveto i drago blago za kojim se čezne, i u kome će uživati samo sopstvenik. Krista treba da nosimo u sebi kao izvor vode koja teče u vječni život i koja osvježava sve koji dođu u dodir s njom.PBŽ 391.3