Trideset i treće poglavlje—Izltečente Uzetoga

Kratko vrijeme poslije izlivanja Svetoga Duha i neposredno posle vremena provedenog na usrdnoj molitvi, Petar i Jovan, idući prema hramu na bogosluženje, vidjeli su nesrećnog, siromaštvom pogođenog sakatog čovjeka, oko četrdeset godina starog, koji nije znao za drugi život osim života ispunjenog bolom i nemoći. Ovaj nesrećnik je dugo vremena priželjkivao da ode Isusu i da bude izliječen, ali je bio skoro bespomoćan, i daleko od područja na kojemu je djelovao veliki Ljekar. Konačno su njegove iskrene molbe navele neke ljubazne osobe da ga dovedu do ulaza u hram. Međutim, kada je stigao do tih vrata, otkrio je da su Ljekara u kojega je polagao sve svoje nade ljudi ubili surovom smrću.IO 185.1

Njegovo razočaranje je probudilo sažaljenje onih koji su znali kako se usrdno nadao i očekivao da ga Isus izliječi, pa su ga svakodnevno donosili do hrama da njegova bijeda, možda, navede prolaznike da mu udijele neku sitnicu da podmiri svoje potrebe. Kada su Petar i Jovan prolazili, on je i od njih zatražio milostinju. Učenici su ga pogledali sa saučešćem. „I Petar, upravivši pogled prema njemu zajedno s Jovanom, reče: pogledaj nas!” „Srebra i zlata nema u mene, ali ono što imam dajem ti: u ime Isusa Hrista iz Nazareta ustani i hodi!”IO 185.2

Lice jadnoga čovjeka je pokazalo razočaranje kada (248) je Petar objavio da je i sam siromašan, ali se ispunilo nadom i vjerom kada je učenik nastavio: „I uhvati ga za desnu ruku i podiže ga; i iznenada njegove stope i koljena dobiše snagu. I skočivši ustade i hođaše i uđe zajedno s njima u hram, idući i skačući i hvaleći Boga. I vidje ga sav narod da ide i da hvali Boga, a znadijahu za njega da je sjedio i tražio milostinju na vratima hrama koja se zovu Krasna: i ispuniše se čuđenjem i divljenjem zbog onoga što mu se dogodilo.”IO 185.3

Judejci su bili zaprepašćeni da učenici mogu da čine ista čuda kakva je činio Isus. Smatrali su da je On mrtav, pa su očekivali da će zajedno s Njime prestati i sva ta čudesna događanja. A sada, tu je pred njima našao taj čovjek, bespomoćan i uzet četrdeset godina, koji se raduje punoj upotrebljivosti svojih udova, slobodan od bola i srećan u svojoj vjeri u Isusa.IO 185.4

Apostoli su vidjeli zaprepašćenje naroda, pa su upitali ljude zašto se toliko iznenađuju čudu koje su vidjeli, zašto na apostole gledaju sa strahopoštovanjem kao da su svojom snagom učinili to veliko djelo. Petar ih je uvjeravao da se sve to dogodilo zaslugom Isusa iz Nazareta, kojega su oni odbacili i raspeli, ali kojega je Bog podigao iz groba treći dan. „I ime njegovo učini vjerom da ovaj čovjek, kojega vidite i poznajete, postane snažan; da, vjera u Njega dade mu ovo savršeno zdravlje pred svima vama. A sada, braćo, znam da ste u neznanju sve to učinili, i vi i glavari vaši. Ali sve što je Bog pokazao ustima svih proroka svojih da Hrist treba da pretrpi, On je i ispunio.”IO 186.1

Poslije ovog čuda ljudi su nagrnuli u hram i Petar im se obratio (249) u jednoj prostoriji, dok je Jovan govorio u drugoj. Apostoli, pošto su otvoreno progovorili o velikom zločinu Judejaca koji su odbacili i ubili Kneza života, veoma pažljivo su se trudili da ih ne navedu na nepromišljene postupke ili na očajanje. Petar je bio spreman da umanji strahotu njihove krivice koliko god je to moguće, govoreći da su sve to učinili u neznanju. Objavio im je da ih Sveti Duh poziva da se pokaju zbog svojih grijeha i da se obrate Bogu; da za njih nema druge nade osim da se oslone na milost onoga Hrista kojega su raspeli; jedino vjerom u Njega i Njegovom krvlju mogu se očistiti od svojih grijeha.IO 186.2