Dvadeset i sedmo poglavlje—Tuda Izdate Isusa

Bila sam prenesena u vrijeme kada je Isus sjedio za pashalnom večerom sa svojim učenicima. Sotona je prevario Judu i naveo ga da misli da spada među Isusove vjerne učenike; ali je njegovo srce uvijek bilo i ostalo tjelesno. On je gledao Isusova moćna djela, bio je s Njime u toku Njegove službe, povjerovao je moćnim dokazima je On zaista Mesija; ali Juda je bio zatvoren i lakom; volio je novac. Prigovorio je gnjevno zbog skupocijenog mirisa kojim je Isus bio pomazan.IO 153.1

Marija je voljela svoga Gospoda. On joj je oprostio grijehe, kojih je bilo mnogo; podigao je iz groba njenog voljenog brata, osjećala je da ništa nije suviše skupocijeno da bi se dalo Isusu. Što dragocijeniji bude miris, to će bolje izraziti svoju zahvalnost svom Spasitelju kada mu ga bude darovala.IO 153.2

Juda, kao izgovor za svoju lakomost, tvrdio je da je miris mogao da se proda i novac podijeli siromasima. Međutim, nije to bilo zato što je gajio bilo kakvu ljubav prema siromašnima, jer je bio sebičan, i često je u svoju korist upotrebljavao sredstva koja su mu bila povjerena da bi se podijelila siromašnima. Juda je bio nemaran prema udobnosti ili čak i prema potrebama Isusovim i da bi opravdao svoju lakomost često se pozivao na siromašne. To velikodušno Marijino djelo predstavljalo je najoštriji ukor njegovoj lakomoj prirodi. Bio je, dakle, (208) pripravljen put da Sotonina kušanja naiđu na spreman odgovor u Judinom srcu.IO 153.3

Jevrejski sveštenici i glavari su mrzili Isusa, ali se mnoštvo okupljalo oko Njega da sluša Njegove riječi mudrosti i da gleda Njegova moćna djela. Narod je bio duboko zainteresovan i željno je slijedio Isusa da čuje pouke ovog prekrasnog Učitelja. I mnogi glavari su vjerovali u Njega, ali se nisu usuđivali da priznaju svoju vjeru da ne bi bili isključeni iz sinagoge. Sveštenici i starješine su odlučili da se nešto mora učiniti da se pažnja naroda odvrati od Isusa. Pobojali su se da će sav narod povjerovati u Njega. Nisu mogli da vide nikakve sigurnosti za sebe. Činilo im se da će izgubiti svoj položaj ukoliko ne ubiju Isusa. Ali, i poslije Njegove smrti i dalje će ostati mnogi koji će poslužiti kao moćni spomenici Njegove sile.IO 153.4

Isus je podigao Lazara iz mrtvih, pa su se plašili da će Lazar, pošto ubiju Isusa, ipak ostati da svjedoči o Njegovoj moćnoj sili. Narod se gomilao da vidi onoga koji je podignut iz mrtvih, pa su glavari odlučili da i Lazara ubiju i da tako učine kraj uzbuđenjima. Tek tada će moći da vrate narod tradicijama u učenjima ljudi, da daju desetak od metvice i od kima, i da održe svoj uticaj na njih. Složili su se da uhvate Isusa kada bude sam, jer ako pokušaju da ga uhvate dok je okružen mnoštvom, dok su misli naroda obuzete Njime, svakako da bi bili zasuti kamenjem.IO 154.1

Juda je znao koliko su oni željni da uhvate Isusa, pa se ponudio da ga izda glavarima svešteničkim i starješinama za nekoliko srebrnika. Ljubav prema novcu navela ga je preda svoga Gospoda u ruke Njegovim najogorčenijim neprijateljima. Sotona je djelovao neposredno preko Jude, i usred uzbudljivog (209) prizora posljednje večere izdajnik je kovao planove da izda svoga Učitelja. Isus je žalosno izjavio svojim učenicima da će se svi sablazniti zbog Njega te noći. Međutim, Petar je odlučno izjavio da se on neće sablazniti iako se svi drugi budu sablaznili. Isus je odgovorio Petru: „Sotona želi da vas dobije da bi vas izrešetao kao pšenicu, ali se ja molih za tebe da tvoja vjera ne popusti ; a kada se budeš obratio, ojačaj i braću svoju!” (Luka 22,1.32)IO 154.2