Trideset i prvo poglavlje—Hristovo Uznesente

Cijelo Nebo je iščekivalo pobjedonosni trenutak kada će se Isus uznijeti svome Ocu. Anđeli su izašli da dočekaju Cara slave i da ga pobjednički doprate do Neba. Pošto je Isus blagoslovio svoje učenike, odvojio se od njih i uznio. I dok je krenuo svojim putem prema Nebu, četa zarobljenika koji su ustali iz svojih grobova prilikom Njegovog uskrsnuća, pošla je za Njime. Mnoštvo nebeskih bića bilo je prisutno, dok je na Nebu bezbrojna vojska anđela čekala Njegov dolazak.IO 178.1

Dok su se uzdizali prema Svetome Gradu, anđeli koji su pratili Isusa, uzviknuli su velikim glasom: „Podignite prevornice svoje, o vrata; podignite prevornice svoje, o vrata vječna da uđe Car slave!” Anđeli iz grada odgovarali su s oduševljenjem: „Ko je taj Car slave?” Anđeli iz pratnje su pobjedonosno odvraćali: „Gospod silan i moćan, Gospod silan u boju! Podignite prevornice svoje, o vrata; visoko ih podignite, o vrata vječna, da uđe Car slave!” I ponovo su anđeli iz grada pitali: „A ko je taj Car slave?” Anđeli iz pratnje su odgovarali milozvučnim riječima: „Gospod nad vojskama, On je taj Car slave!” (Psalam 24,7-10) I nebeska povorka je ušla u Božji Grad.IO 178.2

Onda je cjelokupna nebeska vojska okružila svog veličanstvenog Zapovjednika i s najdubljim obožavanjem (239) poklonila se pred Njime, stavljajući svoje blistave krune pred Njegove noge. Udarili zatim u svoje zlatne harfe, i slatki, melodični zvuci ispunili su cijelo Nebo ugodnom muzikom i pjesmama u slavu Jagnjeta koje je bilo zaklano i koje ponovo živi u veličanstvu i slavi.IO 178.3