Herodova osveta

Kada je izvještaj o svemu tome stigao do Heroda, bio je ozlojeđen, pa je čuvare tamnice optužio za nemarnost. Osudio ih je i pogubio zbog nametnute krivice da su zaspali na straži. U isto vrijeme, Herod je dobro znao da nikakva ljudska moć nije izbavila Petra, ali je bio odlučan da ne prizna da se božanska sila umiješala da osujeti njegove niske namjere. Nije htio da se izloži poniženju, već se drsko usprotivio Bogu. (297)IO 221.2

Kratko vrijeme poslije Petrovog oslobođenja iz tamnice, Herod se preselio iz Judeje u Cezareju i tu se nastanio. Organizovao je veliki svečanost s namjerom da izazove divljenje naroda i da zadobije njegovo odobravanje. Ljubitelji uživanja okupili su se sa svih strana, bilo je mnogo gozbi i uživanja u piću. Herod se pred narodom pojavio u najblistavijem obliku. Bio je odjeven u svečano ruho, koje je blistalo zlatom i srebrom, tako da je odbijalo sunčeve zrake i zasljepljivalo oči posmatrača. Sa velikom pompom i uz velike ceremonije stao je pred mnoštvo i održao vrlo rječitu besjedu.IO 221.3

Veličanstvenost njegove pojave i uticaj njegovih pažljivo odabranih riječi zadivili su okupljeno mnoštvo. Njihova osjećanja su već bila poremećena mnogim gozbama i pićem; bili su zaslijepljeni sjajem njegove odjeće i zadivljeni njegovim gospodstvenim držanjem i biranim riječima; i, puni oduševljenja, obasuli su ga pohvalama, proglasili su ga za boga, govoreći da smrtni čovjek ne može tako izgledati niti pokazati takvu rječitost u govoru. Izjavljivali su da su ga uvek cijenili kao vladara, ali da će ga od sada poštovati kao boga.IO 221.4

Herod je dobro znao da ne zaslužuje nijednu od tih pohvala i nijedan od tih izraza poštovanja; ali nije ukorio narod zbog idolopoklonstva, već ga je prihvatio kao da mu zaista pripada. Sjaj zado voljene oholosti pokazao se na njegovom licu dok je slušao uzvike koji su nadaleko odjekivali: „Ovo nije glas čovjeka, već glas boga!” Isti glasovi koji su sada veličali pokvarenog grešnika samo nekoliko godina prije toga su se udruživali u zapjenušenom vikanju: dole Isus! Raspnite ga! Raspnite ga! Herod je ovo laskanje i obožavanje primao s velikim zadovoljstvom i njegovo srce se širilo od pobjedničke radosti; ali se iznenada na njemu pokazala brza i strašna promjena. Njegovo lice (298) je samrtnički preblijedljelo i zgrčilo se u agoniji straha; velike kapljice znoja potekle su niz njegove obraze. Stajao je jedan trenutak kao okamenjen od bola i užasa; a onda, okrenuvši svoje preblijedljelo i izobličeno lice prema svojim prijateljima, povikao je muklim, očajničkim glasom: onaj kojega ste uzvisili kao boga pao je u ruke smrti!IO 221.5

Našao se u stanju teške strepnje, iako je samo tenutak prije toga uživao u prizorima pokvarene raskalašenosti, veselja i pompe, koji su mu odjednom postali odvratni. Trenutak prije toga bio je oholi primalac slavljenja i obožavanja tog nepreglednog mnoštva - sada je osjećao da se nalazi u rukama Vladara mnogo moćnijeg od sebe. Obuzela ga je grižnja savjesti; sjetio se svoje surove zapovijesti da se pogubi nevini Jakov; sjetio se svojih neumornih nastojanja da pohvata Isusove sljedbenike, svoga plana da ubije apostola Petra, kojega je Bog izbavio iz njegove ruke; sjetio se sada u svojoj pretsmrtnoj borbi i gnjevu punom razočaranja kako je iskalio svoju nerazumnu osvetoljubivost na tamničkim stražarima i kako ih je bez milosti pobio. Osjetio je da Bog, koji je apostola izbavio od smrti, sada ima svoj obračun s njime, neumornim progoniteljem. Nije nalazio nikakvog olakšanja za svoje tjelesne boli i duševne patnje, a nije ga ni očekivao. Herod je poznavao Božji zakon, koji kaže: „Nemoj imati drugih bogova uza me!” Znao je da je prihvativši obožavanje naroda prepunio čašu svoga bezakonja i da je na sebe navukao pravedni gnjev Božji.IO 222.1

Isti anđeo koji je ostavio carske dvorove na Nebu da izbavi Petra od sile njegovih progonitelja, postao je glasnik gnjeva i suda Herodu. Anđeo je udario Petra da ga probudi iz sna; ali bio je to sasvim drukčiji udarac od onoga kojim je (299) uzdrmao pokvarenog vladara, donoseći mu smrtonosnu bolest. Bog je izlio prijezir na Herodovu oholost; njegovo tijelo koje je predstavio odjeveno u sjajnu odjeću, bilo je izjedeno od crva, raspadalo mu se još za života. Herod je umro u strašnoj agoniji uma i tijela, izložen Božjoj osvetničkoj pravdi.IO 222.2

Ovo prikazivanje božanskog suda imalo je moćan uticaj na narod. Dok je Hristov apostol bio na čudesan način izbavljen iz tamnice i od smrti, njegov progonitelj je bio udaren Božjim prokletstvom. Novost se proširila po svim zemljama, i postala sredstvo da mnogi povjeruju u Hrista.IO 223.1