Žene na grobu

Rano ujutro prvoga dana u sedmici, dok se još nije ni razdanilo, svete žene su došle na grob, noseći mirisna ulja da njima pomažu Isusovo tijelo. Zatekle su teški kamen otkotrljan sa ulaza u grob, ali Isusovog tijela više nije bilo u njemu. Njihova srca su otežala u njima, jer su pomislile da su njihovi neprijatelji odnijeli tijelo. Iznenada su ugledale dvojicu anđela u bijeloj odjeći, čija lica su blistala sjajnom svjetlošću. Ova nebeska bića su znala razlog njihovog dolaska i odmah su im kazala da Isus više nije tu; da je ustao iz mrtvih, ali da mogu da razgledaju mjesto na kojemu je ležao. Naredili su im da idu i da kažu Njegovim učenicima da će On otići pred njima u Galileju. Sa strahom i velikom radošću žene su požurile natrag ožalošćenim učenicima i kazale im sve što su vidjele i doživjele.IO 174.1

Učenici nisu mogli da povjeruju da je Isus ustao, već su, kada su im žene objavile svoju poruku, brzo otrčali do groba. I oni su ustanovili da Isus više nije u grobu; vidjeli su samo laneno platno, ali nisu mogli (234) da povjeruju u radosnu vijest da je On ustao iz mrtvih. Vratili su se kući, čudeći se onome što su vidjeli, ali i izvještajima koje su im donijele žene.IO 174.2

Međutim, Marija je odlučila da se zadrži nešto duže oko groba; razmišljajući o onome što je vidjela, proganjana mišlju da je, možda, bila prevarena. Osjećala je da je očekuju neke nove nevolje. Ponovo ju je obuzela žalost, pa je počela gorko plakati. Sagnula se da još jednom pogleda u grob i vidjela je dvojicu anđela, odjevenih u bijelu odjeću. Jedan je sjedio na mjestu na kojemu je počivala Isusova glava, a drugi na mjestu na kojemu su bile Njegove noge. Kazala im je: „Uzeše Gospoda mojega i odnesoše ga, a ja ne znam gdje su ga položili!” (Jovan 20,13)IO 174.3