Prelaz preko Jordana

Bilo je rečeno da sveštenici pođu pred narodom i da nose kovčeg u kojemu se čuvao Božji zakon. Kada su se njihove stope našle u vodi na obali Jordana, voda se zaustavila s njihove gornje strane i oni su prešli, noseći kovčeg, koji je predstavljao simbol božanske prisutnosti; a jevrejsko mnoštvo je pošlo za njima. Kada su se sveštenici našli na pola puta da pređu Jordan, bilo im je zapovjeđeno da stanu usred riječnog korita i da tu ostanu sve dok sve mnoštvo Izraelovo ne pređe. I tako se na tom mjestu tadašnji naraštaj Izraelaca osvjedočio da se vode Jordana pokoravaju istoj sili čije su djelovanje vidjeli njihovi oci prije četrdeset godina na Crvenom moru. Mnogi među njima su prešli preko Crvenog mora dok su još bili djeca. Sada su prešli i preko Jordana kao ratnici, potpuno opremljeni za bitku.IO 128.1

Pošto je cijeli zbor Izraelaca prešao preko Jordana, (176) Isus je zapovjedio sveštenicima da izađu iz rijeke. I čim su sveštenici, noseći kovčeg zavjeta, izašli iz rijeke i stali na suhu zemlju, Jordan je potekao kao i prije toga i preplavio sve svoje obale. Ovo prekrasno čudo, učinjeno za Izraelce, veoma je ojačalo njihovu vjeru. Da se ovo prekrasno čudo nikada ne bi zaboravilo, Gospod je naredio Isusu da ugledni ljudi, po jedan iz svakog plemena, uzmu kamenje sa riječnog dna, s mjesta na kojemu su stajali sveštenici dok je narod prelazio preko rijeke, da ih ponesu na plećima i da od njih načine spomenik u Gilgalu, da bi se u sjećanju sačuvala činjenica da je Izrael prešao preko Jordana po suhoj zemlji. Pošto su sveštenici izašli iz Jordana, Gospod je podigao svoju moćnu ruku i voda je potekla kao snažna matica svojim uobičajenim tokom.IO 128.2

Kada su svi vladari Amorićana i svi vladari Hanaanićana čuli da je Gospod zaustavio vode Jordana pred sinovima Izraelovim, njihova srca su otežala od straha. Izraelci su već pobili dvojicu moabskih vladara, i njihov čudesni prelaz preko nabujalog i opasnog Jordana ispunio ih je užasnim strahom. Isus je onda naredio da se obrežu svi Izraelci rođeni u pustinji. Poslije tog obreda, proslavili su i Pashu u ravnici jordanskoj. „I Gospod reče Isusu: danas sam uklonio od tebe sramotu egipatsku!”IO 128.3

Neznabožački narodi su ogovarali Gospoda i Njegov narod zato što Jevreji nisu dobili zemlju hanaansku koju su očekivali da dobiju neposredno poslije izlaska iz Egipta. Njihovi neprijatelji su likovali zato što su morali da lutaju pustinjom tako dugo vremena i oholo su se uzdizali protiv Gospoda, izjavljujući da On nije u stanju da odvede Izraelce u (177) zemlju hanaansku. Jevreji su sada prešli preko Jordana po suhoj zemlji i njihovi neprijatelji nisu više mogli da im prigovaraju.IO 128.4

Mana je nastavljala da pada sve do tog vremena, ali sada, kada su Izraelci počeli da osvajaju Hanaan i da jedu plodove te zemlje, nije više bilo potrebe za njom, i ona je prestala da pada.IO 129.1