Josif u Egiptu

Josifova braća su prvo namjeravala da ga ubiju, ali su se konačno složila da ga prodaju kao roba da bi ga spriječili da postane veći od njih. Pomislili su da su ga poslali na mjesto na kojemu im više neće smetati njegovi snovi, i na kojemu neće biti nikakve mogućnosti da se oni ostvare. Međutim, Bog je iskoristio upravo njihovo ponašanje da postigne ono za što su mislili da se nikada neće dogoditi - da on stekne vlast nad njima.IO 72.1

Bog nije ostavio Josifa da sam ode u Egipat. Anđeli su pripremili put za njegov doček. Potifar, službenik Faraonov, zapovjednik straže, kupio ga je od Ismaelaca. I Gospod je bio sa Josifom i učinio da napreduje i da zadobije naklonost svoga gospodara, tako da sve što ima povjeri Josifovom staranju. „I stavi sve što imaše u Josifove ruke i ne znadijaše ni za što osim za hljeb koji jeđaše.” Smatralo se, naime, sramotom za Jevrejina da priprema hranu nekom Egipćaninu.IO 72.2

Kada je Josif bio kušan da skrene s puta pravednosti, da prekrši Božji zakon i da se pokaže nevjeran svome gospodaru, odlučno se usprotivio i pružio dokaz o oplemenjavajućem uticaju straha Božjega kada je odgovorio (101) ženi svoga gospodara. Pošto je opisao veliko povjerenje koje mu je gospodar poklonio time što je sve stavio u njegove ruke, Josif je uzviknuo: „Kako bih mogao učiniti tako veliko bezakonje i Bogu zgriješiti?” Niko ga nije mogao nagovoriti, ni dokazivanjem ni prijetnjama, da skrene s puta pravednosti i da pogazi Božji zakon.IO 72.3

A kada je bio optužen, kada je niski zločin bio lažno stavljen njemu na teret, nije pao u očajanje. Svjestan svoje nevinosti i pravednosti, i dalje se uzdao u Boga. A Bog, koji ga je do tada podržavao, nije ga odbacio. Bio je vezan u lance i bačen u mračnu tamnicu. Međutim, Bog je i ovu nesreću pretvorio u blagoslov. Osigurao mu je naklonost glavnog tamničara, koji mu je uskoro povjerio staranje o svim zatvorenicima.IO 72.4

Ovde je primjer na koji se mogu ugledati svi naraštaji koji će živjeti na Zemlji. Iako mogu biti izloženi iskušenju, treba da imaju na umu da im je odbrana pri ruci i da je samo do njih krivica ako ne budu sačuvani. Bog će im biti uvijek prisutna pomoć, a Njegov Duh štit. Iako okruženi najsurovijim iskušenjima, postoji izvor snage na koji se mogu osloniti i pobijediti.IO 72.5

Surov je bio napad na Josifov moral. Dolazio je od uticajne osobe, osobe koja je imala najviše izgleda da ga zavede. A ipak, kako se smjesta i čvrsto usprotivio! Morao je da pretrpi zbog svoje vrline i svoga poštenja, jer se ona koja ga je htjela zavesti osvetila vrlini koju nije uspjela da potčini i svojim uticajem uspjela da ga baci u tamnicu, optužujući ga za prljav zločin. Josif je patio jer se nije htio odreći svoga poštenja. Stavio je svoj ugled i svoj interes u Božje ruke. I iako je morao da pretrpi privremene nevolje, da bi se tako pripremio za (102) svoj važan položaj, Bog je sačuvao njegov ugled koji je pokušala da uprlja pokvarena tužiteljka i kasnije, kada je došlo vrijeme, učinio da zablista. Bog je čak i tamnicu pretvorio u sredstvo za uzdizanje. Vrlina će u svoje vrijeme donijeti svoju nagradu. Strah Božji je bio štit koji je sakrivao Josifovo srce, i koji ga je naveo da bude vjeran i pravedan pred svojim gospodarem i istinit pred Bogom.IO 73.1

Iako je Josif bio uzdignut kao vladar nad svom zemljom, nije zaboravio Boga. Znao je da se kao stranac nalazi u stranoj zemlji, odvojen od oca i braće, koja su ga često žalostila, ali je čvrsto vjerovao da je Božja ruka upravljala njegovim ponašanjem da bi ga postavila na važan položaj. Oslanjajući se stalno na Gospoda, vjerno je obavljao sve dužnosti svoje službe kao vladar nad zemljom Egipatskom.IO 73.2

Josif je hodio s Bogom. Njega niko nije mogao nagovoriti, ni dokazivanjem ni prijetnjama, da skrene s puta pravednosti i da prekrši Božji zakon. Njegova vlast nad samim sobom i strpljivost u nevoljama, njegova nepokolebljiva vjernost, sve je to zabilježeno na blagoslov onima koji će kasnije živjeti na Zemlji. Kada su Josifova braća priznala svoj grijeh pred njime, potpuno im je oprostio i pokazao svojim djelima velikodušnosti i ljubavi da ne gaji nikakva odbojna osjećanja zbog njihovog ranijeg surovog postupanja prema njemu.IO 73.3