Svrši se!

U tišini narod je očekivao kraj ovog zastrašujućeg prizora. I ponovo je zasijalo Sunce, ali je krst ostao obavijen tamom. Iznenada mrak se podigao i sa krsta i Isus je povikao jasnim glasom, kao zvukom trube, koji je naizgled odjeknuo cijelim stvorenim svijetom: „Svrši se!” „Oče, tvojim rukama povjeravam duh svoj!” (Luka 23,46) Svjetlost je okružila krst, i lice Spasitelja je zasijalo slavom sličnom sjaju Sunca. Spustio je onda svoju glavu na prsa i umro.IO 167.3

U trenutku kada je Hrist umro, sveštenici su služili u hramu pred zavjesom koja je svetinju odvajala od svetinje nad svetinjama. Iznenada su osjetili kako se zemlja pod njihovim nogama zatresla i vidjeli kako se zavjesa, jaka bogata draperija koja se obnavljala svake godine, cijepa na dvoje, od vrha prema dnu, onom istom beskrvnom rukom koja je napisala riječi osude na zidovima Belšazarove palate.IO 168.1

Isus nije prestao da živi sve dok nije obavio (226) djelo koje je došao da obavi; zato je i uzviknuo svojim oproštajnim dahom: „Svrši se!” Anđeli su radosno pozdravili izgovorene riječi, jer je veliki plan otkupljenja bio pobjedonosno izvršen. Nastala je velika radost na Nebu što sada i Adamovi sinovi mogu, životom poslušnosti, da budu konačno uzdignuti u prisutnost Božju. Sotona je bio pobijeđen, i znao je da je njegovo carstvo izgubljeno.IO 168.2