Trideset i sedmo poglavlje—Saulovo Obraćente

Saulove misli su bile u velikoj mjeri uznemirene pobjedonosnom Stefanovom smrću. Bio je uzdrman u svojim predrasudama; ali su ga mišljenja i dokazi sveštenika i glavara konačno ubijedili da je Stefan bio samo hulnik; da je Isus Hrist kojega je Stefan propovjedao bio samo varalica i da ljudi koji zauzimaju visoke položaje moraju biti u pravu. Pošto je bio čovjek odlučnog uma i snažnih namjera, postao je posebno ogorčen u svom protivljenju hrišćanstvu, nakon što je konačno prihvatio ideju da su zamisli sveštenika i glavara uredu. Njegova revnost ga je navela da se dragovoljno uključi u gonjenje vjernika. On je svete ljude vukao pred vijeće, da budu bačeni u tamnicu ili osuđeni na smrt bez ikakvih dokaza o nekoj krivici, osim njihove vjere u Isusa. Sličnog karaktera, ali sasvim suprotnog smjera, bila je i revnost Jakova i Jovana kada su poželjeli da pozovu oganj s neba da padne na one koji su se rugali njihovom Učitelju i odbacivali ga.IO 200.1

Saul se spremao da otputuje u Damask po nekom svom poslu; ali je bio odlučan da dostigne još jedan cilj, naime, da pronađe, dok se tamo nalazi, sve sljedbenike Isusa Hrista. U tu svrhu je dobio pisma od visokog sveštenika da se pročitaju u sinagogama; pisma koja su mu davala pravo da uhvati sve one na koje padne sumnja da vjeruju u Isusa i da ih uz oružanu pratnju (268) pošalje u Jerusalim, da budu osuđeni i kažnjeni. Krenuo je na svoj put pun snage, muževnog oduševljenja i revnosti da postigne svoj pogrešni cilj.IO 200.2

Kada su se umorni putnici približili Damasku, Saulove oči su zadovoljno počivale na plodnoj zemlji, na prekrasnim vrtovima, plodnim voćnjacima i prohladnim potocima koji su tekli žuboreći kroz svijetlo zelene grmove. Djelovalo je osvježavajuće posmatrati te prizore poslije dugog, napornog putovanja kroz bezvodnu pustoš. I dok je Saul, zajedno sa svojim pratiocima, gledao i dok se divio, iznenada je svjetlost s neba, sjajnija od Sunca, obasjala grupu i „on je pao na zemlju i čuo glas koji mu je govorio: Saule, Saule, zašto me progoniš? I on reče: ko si ti, Gospode? I Gospod reče: ja sam Isus kojega progoniš! Teško ti je protiv ostana udarati nogama!”IO 200.3