Najviša proba vjere

I ponovo je Bog našao za dobro da Abraamovu vjeru stavi na najstrašniju probu. Da je izdržao prvu probu i da je strpljivo sačekao da se u Sari ispuni dobijeno obećanje, i da nije uzeo Agaru za ženu, ne bi bio stavljen na najtežu probu na koju je čovjek ikada bio stavljen. Gospod je naredio Abraamu: „Uzmi sada sina svojega, jedinca svojega Isaaka, kojega voliš, i pođi u zemlju Moriju; i prinesi ga tamo na žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati!”IO 56.1

Abraam nije odbio da povjeruje Bogu niti je oklijevao; već je (80) rano u jutro uzeo dvojicu svojih sluga i Isaaka, sina svojega, i drva za žrtvu paljenicu i otišao na mjesto o kojemu mu je Bog govorio. Nije otkrio Sari pravu prirodu svoga putovanja, znajući da će je njena osjećanja prema Isaaku navesti da pokaže nepovjerenje prema Bogu i da zadrži Isaaka. Abraam nije dozvolio da ga savladaju očinska osjećanja i da ga navedu da se pobuni protiv Boga. Božje naređenje je bilo sračunato da potrese dubinu njegove duše. „Izmi sada sina svojega!” A onda, kao u pokušaju da još dublje radi njegovo srce, Bog je dodao: „Jedinca svojega Isaaka, kojega volis ‘ - što je značilo, jedinog sina obećanja, i „prinesi ga ... na žrtvu paljenicu!” Tri dana je ovaj otac putovao sa svojim sinom, imajući dovoljno vremena da razmišlja i da posumnja u Boga ukoliko je uopšte bio sklon sumnji. Međutim, on nije izgubio svoje povjerenje u Boga. Nije govorio sebi da će se obećanje ispuniti preko Ismaela, jer mu je Bog jasno rekao da će se samo preko Isaaka ispuniti dato odećanje.IO 56.2

Abraam je vjerovao da je Isaak sin obećanja. Vjerovao je, osim toga, da je Bog mislio upravo ono što je rekao kada mu je naredio da ide i da ga prinese na žrtvu paljenicu. Nije se spoticao na Božje obećanje, već je vjerovao da Bog, koji je po svom proviđenju Sari dao sina u poodmakloj starosti, i koji je zatražio od njega da tom istom sinu oduzme život, ponovo može vratiti Isaaka u život i podignuti ga iz mrtvih.IO 56.3

Abraam je usput ostavio sluge i rekao im da će ići još malo dalje sa svojim sinom da se pomoli Bogu. Nije mogao da dozvoli slugama da ga prate, jer bi njihova ljubav prema Isaaku mogla da ih navede da ga spriječe da izvrši što mu je Bog naredio da učini. Uzeo je drva iz ruku svojih slugu i natovario na pleća svojemu sinu. Uzeo je i vatru i nož. Bio je spreman (81) da obavi strašnu misiju koju mu je Bog dao. Oca i sin su nastavili svoj put zajedno.IO 57.1

„I progovori Isaak Abraamu, ocu svojemu i reče: oče moj, a on reče: evo me, sine moj! I još mu reče: gle, evo vatre i drva; ali gde je jagnje za žrtvu paljenicu? A Abraam reče: sine moj, Bog će se sam postarati za jagnje sebi za žrtvu paljenicu! I tako pođoše obojica zajedno/1 Čvrsto je koračao taj ozbiljni, pun ljubavi, ispaćeni otac pored svoga sina. I kada su stigli na mjesto koje je Bog pokazao Abraamu, on je sagradio oltar i stavio drva na njega, sve je pripremio za žrtvu i onda obavijestio Isaaka o Božjoj zapovijesti da ga prinese na žrtvu paljenicu. Ponovio mu je obećanje koje mu je Bog nekoliko puta dao da će preko Isaaka od njega nastati veliki narod; i da će upravo poslušnost Božjoj zapovijesti da ga prinese, učiniti da Bog ispuni svoje obećanje, jer je Bog sposoban da ga i iz mrtvih podigne.IO 57.2