Anđeo oslobađa Petra

Te posljednje noći prije pogubljenja, jedan moćni anđeo, poslan s Neba, sišao je da mu pomogne. Jaka vrata, iza kojih je ležao sveti Božji sluga, sama su se otvorila bez pomoći ljudskih ruku; anđeo Najvišega je ušao i ona su se bešumno zatvorila za njime. Anđeo je ušao u ćeliju, isklesanu u živoj stijeni, i zatekao Petra kako spava blaženim, mirnim nevinim snom savršenog povjerenja u Boga, iako vezan uz stražare sa svake svoje strane. (294) Svjetlost koja okružuje anđela obasjala je tamnicu, ali nije probudila zaspalog apostola. Spavao je zdravim snom koji oživljava i obnavlja snagu, snom kojim spavaju samo ljudi čiste savjesti.IO 219.1

Petar se nije budio sve dok nije osjetio dodir anđelove ruke i dok nije čuo njegov glas, koji mu je govorio: „Ustani brzo!” Pogledao je svoju ćeliju, koja nikada nije bila obasjana sunčevim zracima, kako blista nebeskom svjetlošću, i anđela velike slave kako stoji pred njime. Mehanički je poslušao glas anđela; kada je podigao svoje ruke vidio je da su lanci spali s njegovih zglavaka. I ponovo se čuo glas anđela: „Opaši se i veži obuću svoju!”IO 219.2

I ponovo je Petar mehanički poslušao, ne skidajući svoj zadivljeni pogled sa svog nebeskog posjetioca, vjerujući da sanja ili da je dobio viđenje. Naoružani vojnici ostaju nepomični kao da su isklesani od mermera, a anđeo ponovo zapovijeda: „Ogrni ogrtač svoj oko sebe i pođi za mnom!” Nebesko biće polazi prema vratima i obično vrlo razgovorljivi Petar kreće za njime, ćuteći i obuzet divljenjem. Prekoračuju preko nepokretnih stražara stižu do zaključanih, prevornicama osiguranih vrata, koja se sama otvaraju i odmah ponovo zatvaraju; dok stražari pred njima i iza njih ostaju nepokretni na svojim mjestima.IO 219.3

Stižu do drugih vrata, ispred kojih i iza kojih stoji straža; ona se otvaraju kao i prva, bez cviljenja šarki ili zveketa gvozdenih prevornica; izlaze i ona se iza njih ponovo bešumno zatvaraju. Prolaze i kroz treća vrata na isti način i konačno se nalaze na otvorenom prostoru, na ulici. Ne čuje se nijedna riječ; nema zvuka koračanja; anđeo lebdi pred njime, okružen zasljepljujuće blistavom svjetlošću, a Petar slijedi svog izbavitelja, zbunjen, i dalje vjerujući da sanja. Ulica za ulicom ostaje (295) za njima, i onda, pošto je završio svoju misiju, anđeo iznenada nestaje.IO 219.4

I dok nebeska svjetlost blijedi, Petar ostaje u mrkloj tami; ali se tama naizgled postepeno povlači, kako se njegove oči polako privikavaju na nju; Petar je sam na opustjeloj ulici, izložen hladnom noćnom povjetarcu. Sada shvata da ne sanja, da nije dobio viđenje. Slobodan je, u poznatom dijelu grada; prepoznaje mjesto kojim je često prolazio; to je isti ugao kojim je očekivao da će sutradan posljednji put proći na putu prema mjestu svoga pogubljenja. Pokušava da se podsjeti na događaje koji su se zbili u toku posljednjih nekoliko minuta. Sjeća se kako je zaspao, okovan između dva vojnika, skinuvši prethodno obuću i ogrtač. Sada se ponovo ispituje i vidi da je opasan i ogrnut plaštom.IO 220.1

Njegovi zglavci na rukama, nabrekli od nošenja surovih lanaca, sada su slobodni; shvata da njegova sloboda nije prividna, već stvarna, da je to blažena stvarnost. Trebalo je da toga jutra bude poveden da umre, a gle, anđeo ga je oslobodio iz tamnice i od smrti. „I kada Petar dođe k sebi, reče: sada zna sigurno da je Gospod poslao anđela svojega i da me je izbavio iz ruke Herodove i od sveg očekivanja naroda jevrejskoga.”IO 220.2