Četrdeset dana s učenicima

Isus je ostao sa svojim učenicima četrdeset dana, ispunjavajući njihovo srce radošću i veseljem dok im je potpunije objašnjavao stvarnosti Božjega carstva. Zapovjedio im je da svjedoče o onome što su vidjeli i čuli o Njegovim patnjama, smrti i uskrsnuću; o Njegovoj žrtvi koju je prinio za grijeh, tako da svi koji dolaze k Njemu mogu da dobiju život. Nježno i iskreno govorio im je da će biti progonjeni i mučeni, ali da će nalaziti utjehu sećajući se Njegovog iskustva i riječi koje im je upućivao. Rekao im je da je pobijedio iskušenja kojima ga je Sotona izlagao i da je postigao pobjedu (237) u patnjama i stradanjima. Sotona nema više vlasti nad Njime, ali će zato svoja kušanja neposrednije usmjeravati prema njima i prema svima koji će povjerovati u Njegovo ime. Međutim, i oni mogu da pobijede kao što je On pobijedio. Isus je obdario svoje učenike snagom da čine čuda i rekao im da će s vremena na vrijeme slati svoje anđele da ih izbavljaju kada ih budu progonili zli ljudi; da im niko neće moći oduzeti život dok ne završe svoju misiju; i da će se tek tada od njih, možda, zatražiti da svojom krvlju zapečate svjedočanstvo koje su objavili.IO 176.3

Njegovi iskreni sljedbenici radosno su slušali Njegove pouke, željno upijajući svaku riječ koja je dolazila s Njegovih svetih usana. Sada su sigurno znali da je On Spasitelj svijeta. Njegove riječi su prodirale u dubinu njihovog srca, pa su bili žalosni što će se uskoro rastati od svog nebeskog Učitelja i što više neće imati priliku da slušaju utješne, ljubazne riječi s Njegovih usana. Ipak, njihova srca su se ponovo zagrijala ljubavlju i prevelikom radošću kada im je Isus rekao da će otići da im pripremi stanove i da će opet doći da ih uzme k sebi da budu s Njime zauvijek. Obećao im je da će im poslati Utješitelja, Svetoga Duha, da ih povede u svaku istinu. „I podiže ruke svoje i blagoslovi ih.” (Luka 24,50)IO 177.1