Opasnost od idolopoklonstva

I ponovo je Bog želio da sačuva sinove Izraelove od idolopoklonstva. Rekao im je: „Ne smijete uza me praviti sebi bogove od srebra, niti bogove od zlata!” Bili su u opasnosti da se povedu za primjerom Egipćana, i da sebi načine likove kojima će sebi predstavljati Boga.IO 103.1

I Gospod reče Mojsiju: „Gle, poslah anđela pred tobom da te čuva na putu i da te dovede na mjesto koje sam ti pripremio. Čuvaj ga se i slušaj glas njegov i nemoj ga izazivati; on ti neće opraštati prijestupe tvoje, jer je ime moje u njemu. Ali, ako zaista budeš slušao glas njegov i budeš činio sve što ti govorim, onda ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima; jer će moj anđeo ići pred tobom, i dovesti te među Amorite, i među Hitite, i među Perizite, i među Kanaanite, i Hivite, i među Jebuzite, i ja ću ih istrijebiti/1 Anđeo koji je išao pred Izraelom bio je Gospod Isus Hrist. „I nemoj se klanjati bogovima njihovim, niti im služiti, niti se povodi za djelima njihovim, nego ih potpuno istrijebi i polomi sasvim likove njihove. I služite Gospodu Bogu svojemu, i On će blagosloviti hljeb tvoj, i vodu tvoju; i ukloniću bolesti iz sredine tvoje.” (2. Mojsijeva 23,24.25)IO 103.2

Bog je želio da Njegov narod shvati da samo On treba da bude predmet njihovog obožavanja; i da, kada bude pobijedio idolopokloničke narode oko sebe, ne smije da ostavi nijedan od likova koje su oni obožavali, već da ih potpuno uništi. Mnogi od njihovih neznabožačkih likova bili su veoma skupocjeni, prekrasna umjetnička djela, što bi moglo da dovede u iskušenje one koji su posmatrali idolopokloničke obrede, tako uobičajene u Egiptu, da i te beživotne likove posmatraju s izvjesnim stepenom strahopoštovanja. Gospod je želio da Njegov narod shvati da je upravo zbog idolopoklonstva tih naroda, koje ih je navodilo na svaku pokvarenost, Bog upotrijebio Izraelce kao svoja oruđa da ih kazni i da uništi njihove bogove.IO 103.3

„I poslaću strah svoj pred tobom i uništiću sve narode do kojih ćeš doći, i učiniću da ti svi neprijatelji tvoji okrenu leđa, i ja ću poslati stršljene pred tobom, i oni će istjerati Hivite i Kanaanite i Hitite pred tobom. I neću ih istjerati ispred tebe (143) za jednu godinu; da zemlja ne ostane pusta, i da se zvijeri poljske namnože protiv tebe. Malo po malo istjerivaću ih ispred tebe, sve dok se ne umnožiš i ne naslijediš zemlju. I ja ću postaviti granice tvoje od Crvenog mora pa sve do mora filistinskog, od rijeke pa sve do pustinje: jer ću ja predati stanovnike zemlje u tvoje ruke: i ti ćeš ih istjerati ispred sebe. Nemoj sklapati saveze s njima, niti s bogovima njihovim. Oni ne treba da žive u tvojoj zemlji, da te ne bi navodili na grijeh protiv mene: jer ako budeš služio bogovima njihovim, to će ti sigurno postati zamka.” (2. Mojsijeva 23,27-33)IO 103.4

Mojsije je napisao, ne Deset zapovijesti, već sudove koji treba da se čuvaju, i obećanja koja su dobili pod uslovom da mu budu poslušni. On ih je pročitao narodu i narod je obećao da će poslušati sve riječi koje je Gospod izgovorio. Onda je Mojsije njihovu svečanu zakletvu zapisao u knjigu i prinio žrtve Bogu za (144) svoj narod. „I uze knjigu zavjeta i pročita je u prisutnosti svega naroda, i oni rekoše: sve što je Gospod rekao činićemo i bićemo poslušni. I uze Mojsije krvi i poškropi narod i reče: gle, ovo je krv zavjeta koji načini Gospod s vama za sve riječi ove.” I narod je ponovio svoju svečanu zakletvu Gospodu da će činiti sve što je Bog rekao da se čini i da će biti poslušan. (2. Mojsijeva 24,7.8)IO 104.1