Zauzimanje Jerihona

„I Isus, sin Nunov pozva sveštenike i reče im: uzmite kovčeg zavjeta i neka sedmorica sveštenika nose sedam truba od ovčijih rogova pred kovčegom Gospodnjim. A narodu reče: idite i obiđite oko grada i neka svi koji su naoružani idu pred kovčegom Gospodnjim. I dogodi se, kada Isus progovori narodu da sedam sveštenika koji nošahu sedam truba od rogova ovnujskih pođoše pred Gospodom, i zatrubiše u trube, i kovčeg zavjeta pođe za njima.”IO 129.5

„I naoružani ljudi pođoše pred sveštenicima koji trubljahu u trube, a ostali pođoše poslije kovčega, i sveštenici iđahu i trubljahu u trube. A Isus bješe zapovjedio narodu, govoreći: ne vičite, niti pravite bilo kakvu buku glasom svojim, niti da ijedna riječ izađe iz usta vaših sve do dana kada vam budem zapovjedio da vičete; onda ćete vikati. I tako kovčeg Gospodnji obiđe oko grada, idući oko njega jednom; i oni se vratiše u logor, i smjestiše se u logoru.”IO 130.1

Jevrejska vojska je koračala u savršenom redu. Prvo je išla izabrana grupa naoružanih ljudi, odjevena u svoju vojničku odjeću, ne zato da sada pokaže svoju vještinu u rukovanju oružjem, već samo da pokaže vjeru i poslušnost prema naređenjima koja su joj bila data. Za njima su išla sedmorica sveštenika sa trubama. Onda je dolazio kovčeg Gospodnji, blistajući zlatom, sa oreolom slave koji je lebdio iznad njega, na plećima sveštenika u bogatoj, posebnoj odjeći koja je obilježavala njihovu svetu službu. Bezbrojna vojska Izraelova išla je za njima u savršenom redu, svako pleme pod svojom posebnom zastavom. I tako su obišli oko grada zajedno s kovčegom Božjim. Nije se čio nikakav glas osim stupanja ove moćne vojske i (179) svečanog glasa truba, koji je odjekivao od bregova i ponovo odjekivao po ulicama grada Jerihona.IO 130.2

Sa čuđenjem i strahom stražari toga osuđenoga grada pratili su svaki pokret i izvještavali o njemu ljude na vlasti. Nisu mogli da im kažu šta ta cijela procedura znači. Neki su se rugali pomisli da grad može da bude zauzet na takav način, dok su drugi bili ispunjeni strahopoštovanjem dok su posmatrali sjaj kovčega i svečano i dostojanstveno držanje sveštenika i Izraelaca koji su išli za njima, sa Isusom na čelu. Sjetili su se da se Crveno more razdvojilo pred njima prije četrdeset godina i da im je upravo bio omogućen prelaz preko rijeke Jordana. Bili su suviše uplašeni da bi se zabavljali. Strogo su naredili da se zatvore sva gradska vrata i da se postave moćni ratnici kod svakih vrata.IO 130.3

U toku šest dana vojske Izraelove su obilazile grad. Sedmoga dana su sedam puta obišle oko grada. Narodu je kao i obično bilo zapovjeđeno da ćuti. Trebalo je da se čuje samo glas truba. Narod je morao da pazi i kada se trube budu oglasile dužim trubljenjem nego obično, da svi zajednički glasno poviču, jer im je Gospod predao grad. „I dogodi se sedmoga dana da ustadoše rano u zoru i obiđoše oko grada na isti način sedam puta: samo toga dana obiđoše oko grada sedam puta. I dogodi se sedmoga puta, kada sveštenici zatrubiše u trube da Isus reče narodu: vičite, jer vam Gospod predade grad!” „I tako narod povika kada sveštenici zatrubiše u trube, i dogodi se, kada narod začu glas truba i kada povika velikim glasom da zid pade na zemlju, tako da narod (180) uđe u grad, svaki na mjestu na kojemu se zadesio i zauzeše grad.”IO 130.4

Bog je namjeravao da pokaže Izraelcima da se zauzimanje Hanaana ne može pripisati njima. Zapovjednik Gospodnje vojske je pobijedio Jerihon. On i Njegovi anđeli su obavili ovo osvajanje. Hrist je zapovjedio nebeskim vojskama da obore jerihonske zidine i da omoguće ulazak Isusu i izraelskoj vojsci. Bog je, ovim prekrasnim čudom, ne samo ojačao vjeru svoga naroda u svoju moć da pokori njihove neprijatelje, već im je uputio i prijekor zbog njihovog ranijeg nevjerovanja.IO 131.1

Jerihon je prkosio vojsci Izraela i Boga nebeskoga. Ali, kada su Jerihonjani vidjeli izraelske čete kako obilaze oko grada po jednom svakoga dana, uplašili su se; međutim, kada su pogledali svoju čvrstu odbranu, svoje tvrde i visoke zidine, stekli su sigurnost da se mogu oduprijeti svakom napadu. Ali, kada su se njihove zidine iznenada potresle i pale sa strašnim treskom, sličnim zvuku najglasnije grmljavine, bili su ukočeni od užasa i nisu mogli da pruže nikakav otpor.IO 131.2