Drugo suđenje

„I tada otide kapetan s momcima i dovede ih bez nasilja: jer se bojahu naroda da ih ne zaspe kamenjem. I kada ih dovedoše, postaviše ih pred veće i upita ih veliki sveštenik, govoreći: zar vam nismo strogo zapovedili da ne poučavate narod u to ime? I gle, napuniste sav Jerusalim svojom naukom i hoćete da na nas svalite krivicu za smrt toga Čoveka!” Sada nisu bili toliko spremni da prihvate sra motu što su ubili Isusa kao kada su vikali zajedno s izopačenim moštvom: „Krv njegova na nas i na decu našu!”IO 190.3

Petar je, zajedno s ostalim apostolima, započeo svoju odbranu na isti način kao i prilikom prethodnog suđenja: (256) „I tada im odgovori Petar s drugim apostolima i reče: mi treba da se pokoravamo Bogu a ne ljudima!” Anđeo, poslan od Boga, izbavio ih je iz tamnice i onda im zapovjedio da poučavaju narod u hramu. Slušajući ove naloge, oni su izvršavali božansku zapovijest, i tako je trebalo da nastave bez obzira koliko će ih to stajati. Petar je nastavio: „Bog otaca naših podiže Isusa, kojega vi ubiste i objesiste na drvo. Njega izdiže Bog desnicom svojom da bude Knez i Spasitelj, da donese Izraelu pokajanje i oproštenje grijeha. I mi smo Njegovi svjedoci svega toga; a to je i Sveti Duh, kojega je Bog dao onima koji ga slušaju.”IO 191.1

Duh nadahnuća obuzeo je apostole, tako da su se od optuženih pretvorili u tužioce, okrivljujući sveštenike i glavare koji su sačinjavali vijeće da su ubili Hrista. Judejci su se na to tako naljutili da su odlučili, bez ikakvog daljeg suđenja i bez ovlašćenja rimskih vlasti, da uzmu zakon u svoje ruke i da pogube zatvorenike. Već krivi za Hristovu krv, bili su sada željni da okrvave svoje ruke i u krvi Njegovih apostola. Međutim, tu je bio i učen čovjek na visokom položaju koji je svojom mudrošću shvatio da bi takav nasilni korak imao strašne posljedice. Bog je podigao čovjeka u samom visokom veću da spriječi nasilje sveštenika i glavara.IO 191.2

Gamaliel, obrazovani farisej i doktor, čovjek visokog ugleda, bio je izuzetno promišljena osoba, tako da je, prije nego što će progovoriti u prilog optuženima, zatražio da oni budu izvedeni iz sudnice. Onda je progovorio promišljeno i smireno: „Ljudi Izraelci, budite veoma oprezni kada odlučujete što ćete učiniti s ovim ljudima! Jer prije ovih dana ustade Tevda, hvaleći se da je neko; kojemu se pridružiše (257) neki ljudi, njih oko četiri stotine; i njega ubiše, i svi, koji ga slušahu, rasijaše se i nestadoše. Poslije ovog čovjeka ustade Juda iz Galileje u dane prepisa naroda, i povuče za sobom mnoge ljude; i on pogibe, i svi, koji ga slušahu, bijahu rastjerani. A sada vam kažem, ostavite se ovih ljudi i pustite ih na miru, jer ako je ovaj savjet ili ovo djelo od ljudi, propašće: ali, ako je od Boga, ne možete ga zaustaviti; čuvajte se da ne ustajete na Boga!”IO 191.3

Sveštenici su bili primorani da uvide koliko je ovaj savjet razuman; morali su da se saglase s njime, pa su s velikim oklijevanjem oslobodili svoje zatvorenike, pošto su ih izbili štapovima i naredili, ponavljajući naredbu nekoliko puta, da više ne propovjedaju u ime Isusovo, jer će svojim životom platiti kaznu za svoju smjelost. „I oni otidoše iz vijeća, radujući se što se nađoše dostojni da pretrpe sramotu imena Njegova radi. I svakoga dana u hramu i u svakoj kući ne prestajahu da poučavaju i da propovjedaju Isusa Hrista.”IO 192.1

Svakako da su progonitelji apostola bili uznemireni kada su vidjeli svoju nemoć da savladaju ove svjedoke za Hrista, koji su imali dovoljno vjere i hrabrosti da svoju sramotu pretvore u slavu i svoj bol u radost nastavljajući djelo svoga Učitelja koji je prije njih pretrpio poniženje i samrtničku borbu. I tako su ovi hrabri učenici nastavili da javno poučavaju narod, ali i tajno po kućama, na zahtjev onih koji se nisu usuđivali da javno priznaju svoju vjeru, plašeći se Judejaca.IO 192.2