Šezdeset i šesto poglavlje—Druga Smrt

Sotona stoji naizgled paralizovan dok posmatra slavu i veličanstvo Isusa Hrista. On, koji je nekada bio heruvim zaklanjač, sjeća se odakle je pao. Blistavi serafim, „sin jutra”, kako se promijenio, kako je duboko pao!IO 320.1

Sotona vidi da ga je njegova namjerna pobuna onesposobila za Nebo. On je iskoristio svoje sposobnosti da započne rat protiv Boga; za njega bi neporočnost, mir i sklad Neba predstavljali najteže mučenje. Njegove optužbe protiv Božje milosti i pravednosti sada su utihnule. Prijekori koje je pokušavao da uputi Gospodu, sada u potpunosti počivaju na njemu. I zato se Sotona klanja Bogu i priznaje pravednost kazne koja mu je dosuđena.IO 320.2

Svako pitanje o istini i zabludi koje se pojavilo u toku vjekovnog sukoba sada je objašnjeno. Božja pravednost je potpuno odbranjena. Pred cijelim svijetom je jasno predstavljena velika žrtva koju su Otac i Sin prinijeli za čovjeka. Došao je čas da Hrist zauzme svoje pravo mjesto, da se proslavi više od poglavarstava i vlasti i svakog imena koje se daje ljudima.IO 320.3

Iako je Sotona bio primoran da prizna Božju pravednost, da se pokori Hristovoj nadmoćnoj vlasti, njegov karakter je ostao nepromijenjen. Duh buntovništva, slično moćnoj rijeci, ponovo provaljuje. Obuzet bjesnilom, on odlučuje da ne prekine veliku borbu. Došlo je vrijeme za posljednju (427) veliku bitku protiv Cara Neba. On žurno odlazi u sredinu svojih okupljenih podanika, pokušava da ih nadahne svojim bijesom i da ih pokrene da smjesta krenu u bitku. Međutim, od svih bezbrojnih miliona koje je naveo na pobunu, niko više ne priznaje njegovu vlast. Njegova moć je došla kraju. Bezakonici su ispunjeni istom mržnjom prema Bogu koja nadahnjuje Sotonu; ali oni vide da je njihov slučaj postao beznadežan, da nemaju izgleda da pobijede Gospoda. Njihov gnjev se raspaljuje protiv Sotone i protiv onih koji su bili njegovi predstavnici u prijevari. Ispunjeni demonskim bijesom oni se okreću protiv njega i dolazi do prizora sveopšteg sukoba.IO 320.4