Petnaesto poglavlje—Pokazana Božta Moć

Mnoge godine su sinovi Izraelovi proveli u ropstvu kod Egipćana. Samo nekoliko porodica je došlo u Egipat, a sada je od njih nastalo veliko mnoštvo. Pošto su bili okruženi idolopoklonstvom, mnogi među njima su zaboravili pravoga Boga i Njegov zakon. Sjedinili su se s Egipćanima u njihovom obožavanju Sunca, Mjeseca i zvijezda, ali i životinja i slika, djela ljudskih ruku.IO 80.1

Sve ono što je okružavalo sinove Izraelove kao da je bilo sračunato da ih navede da zaborave živoga Boga. Međutim, bilo je među Izraelcima i onih koji su sačuvali znanje o pravome Bogu, Stvoritelju neba i zemlje. Bili su žalosni dok su gledali kako njihova djeca posmatraju, pa čak i učestvuju u bezakonjima idolopokloničkog naroda oko sebe, kako se klanjaju egipatskim božanstvima, načinjenima od drveta i kamena, i kako prinose žrtve tim predmetima bez razuma. Vjerni su bili žalosni, i u svom očajanju vikali su Gospodu i tražili izbavljenje iz ruku Egipćana iz njihovog jarma, tražili da ih izvede iz Egipta, na mjesto na kojemu će biti slobodni od idolopoklonstva, i od pokvarenih uticaja koji su ih okružavali.IO 80.2

Međutim, mnogi među Jevrejima su bili zadovoljni da ostanu u ropstvu umjesto da idu u neki novu zemlju i da trpe teškoće povezane s tim putovanjem. (112)IO 80.3

I upravo zato ih Bog nije oslobodio u vrijeme kada je prvi put pokazao znake i čuda pred Faraonom. On je tako usmjeravao događaje da se potpunije pokaže tiranski duh Faraona, i tako da se pred Egipćanima, ali i pred Njegovim narodom, još jasnije vidi Njegova moć, i da Njegov narod poželi da napusti Egipat i izabere da služi Njemu.IO 80.4

Iako su mnogi među Izraelcima bili predani idolopoklonstvu, vjerni su ostali čvrsti. Oni nisu sakrivali svoju vjeru, već su otvoreno priznavali pred Egipćanima da služe jedinome istinitome i živome Bogu. Navodili su dokaze Božjeg postojanja i sile od stvaranja na dalje. Egipćani su dobili priliku da se upoznaju s vjerom Jevreja i sa njihovim Bogom. Oni su se trudili da pokore vjerne sljedbenike pravoga Boga, i bili su ljudi što to nisu uspjeli da postignu, ni prijetnjama, ni obećanim nagradama, niti surovim postupanjem.IO 80.5

Posljednja dva Faraona koja se sjedila na egipatskom prijestolju primijenjivala su tiranske mjere i surovo su postupala prema Jevrejima. Izraelske starješine su se trudile da podignu oslabljenu vjeru Izraelaca, pozivajući se na obećanja data Abraamu, i proročkim riječima koje je izrekao Josif neposredno prije svoje smrti, govoreći o njihovom izbavljenju iz Egipta. Neki su vjerovali i slušali. Drugi su imali pred očima svoje žalosno stanje i nisu se više ničemu nadali.IO 81.1