Mojsijeva smrt i njegovo uskrsnuće

„I otide Mojsije iz ravnice Moavske na planinu Nebo, na vrh Pizge, koja se nalazi istočno od Jerihona. I pokaza mu Gospod svu zemlju od Galada pa sve do Dana. I svu zemlju Neftalijevu i zemlju Efraimovu, i Manasijinu i svu zemlju Judinu, sve do mora na zapadu, Negeb i ravnicu u dolini jerihonskoj, gradu palmovu, sve do Zoara. I reče mu Gospod: to je zemlja za koju sam se zakleo Abramu, i Isaaku, i Jakovu, govoreći: daću je potomstvu tvojemu: učinio sam da je vidiš svojim očima, ali nećeš preći preko da uđeš u nju. I tako Mojsije, sluga Gospodnji, umrije tamo u zemlji Moavskoj, kao što reče Gospod. I bi pokopan u dolini, u zemlji Moavskoj, nasuprot Bet-peoru: ali niko ne sazna za grob njegov do današnjega dana. I (172) bi Mojsiju stotinu i dvadeset godina kada umrije; i oči mu ne bijahu potamnjele, niti mu se umanjila prirodna snaga.” (5. Mojsijeva 34,1-7)IO 124.5

Nije bilo po volji Bogu da bilo ko pođe s Mojsijem na vrh Pizge. I tamo je stajao, na istaknutom položaju na vrhu brda, u prisutnosti Boga i nebeskih anđela. I pošto se sa zadovoljstvom nagledao Hanaana, legao je kao neki umorni ratnik da se odmori. Uskoro ga je obuzeo san, ali je to bio smrtni san. Anđeli su uzeli njegovo tijelo i sahranili ga u dolini. Izraelci nikada nisu uspjeli da pronađu mjesto na kojemu je bio sahranjen. Trebalo je da njegova potajna sahrana spriječi ljude da ne sagriješe Gospodu klanjajući se idolopoklonički njegovom mrtvom tijelu.IO 125.1

Sotona je likovao kada je uspio da navede Mojsija da zgriješi Bogu. Zbog svoga grijeha Mojsije je pao pod vlast smrti. Da je nastavio da bude vjeran, da njegov život nije bio pomračen tim jednim prijestupom kada je propustio da Bogu pripiše slavu što je izveo vodu iz stijene, ušao bi u Obećanu zemlju i bio bi prenesen na Nebo ne vidjevši smrti. Pošto je Mojsije kratko vrijeme proveo u grobu, Mihael, odnosno Hrist, sišao je s Neba zajedno s anđelima koji su sahranili Mojsija, uskrsnuo ga i odveo na Nebo.IO 125.2

Kada su se Hrist i anđeli približili grobu, na grobu su se pojavili i Sotona i njegovi anđeli, trudeći se da sačuvaju Mojsijevo tijelo da ne bude uzeto. Kada su Hrist i njegovi anđeli pristupili grobu, Sotona se usprotivio njihovom dolasku, ali je bio primoran, slavom i silom Hrista i Njegovih anđela, da se povuče. Sotona je prisvajao Mojsijevo tijelo zbog tog jednog jedinog prijestupa; ali ga je Hrist krotko uputio na svoga Oca, govoreći: „Gospod da te ukori, Sotono!” (Juda 9)IO 125.3

(173) Hrist je rekao Sotoni da zna da se Mojsije ponizno pokajao zbog tog jednog zlog djela, da sada nikakva mrlja ne kvari njegov karakter i da njegovo ime stoji neokaljano u nebeskoj knjizi izveštaja. Onda je Hrist uskrsnuo Mojsijevo tijelo, koje je Sotona zahtijevao za sebe.IO 125.4

Prilikom Hristovog preobraženja, Mojsije i Ilija, koji je bio prenesen na Nebo, bili su poslani da razgovaraju sa Hristom o Njegovim patnjama, i da budu nosioci Božje slave Njegovom dragom Sinu. Mojsije je uživao veliku čast u Božjim očima. Dobio je prednost da razgovara s Bogom licem u lice, kao što čovjek razgovara sa svojim prijateljem. Bog mu je otkrio svoju nenadmašnu slavu, kao što to nije učinio nijednom drugom čovjeku. (174)IO 126.1