Devetnaesto poglavlje—Svetilište

Šator je bio načinjen u skladu s Božjom naredbom. Gospod je podigao ljude i dao im i više nego prirodne sposobnosti da obave ovo oštroumno zamišljeno djelo. Ni Mojsiju ni tim ljudima nije bilo prepušteno da planiraju oblik ili izradu Svetilišta. Sam Bog je zamislio plan i dao ga Mojsiju, s tačnim uputstvima o njegovoj veličini i obliku i o materijalu koji treba da bude upotrijebljen, zajedno s popisom svih dijelova namještaja koji će se u njemu nalaziti. Predstavio je Mojsiju umanjen model nebeskog Svetilišta i zapovjedio mu da sve načini prema planu koji mu je bio pokazan na gori. Mojsije je sva uputstva zapisao u knjigu i čitao ih najuticajnijim ljudima u narodu.IO 109.1

Onda je Bog zahtijevao od naroda da donese dragovoljne darove od kojih će mu načiniti Svetilište tako da može boraviti među njima. „I sav zbor sinova Izraelovih otide od Mojsija. I vratiše se, svaki kojega podiže srce njegovo, svaki kojega pokrete srce njegovo, i svaki kojega duh njegov pokrete dragovoljno, i donesoše Gospodu prilog za građenje šatora od sastanka, i za svu službu Njegovu, i za svetu odjeću. I dođoše, i ljudi i žene, svi koji bijahu dragovoljna srca, i donesoše narukvice, i naušnice, i prstenje, i privjeske i sav nakit zlatni: i svaki čovjek koji prilagaše Gospodu, priloži prilog u zlatu.”IO 109.2

Velike i skupe pripreme su bile neophodne. Dragocijeni i skupi materijal se morao prikupiti. Međutim, Gospod je prihvatao samo dragovoljne priloge. Prilikom propremanja mjesta za Gospoda prvo se zahtijevala odanost Božjem djelu i žrtva od srca. I dok je podizanje Svetilišta napredovalo, i narod donosio svoje priloge Mojsiju, a on ih davao radnicima, svi mudraci koji su učestvovali u radu pregledali su darove i odlučili da je narod donio dovoljno, pa čak i više nego što mogu da upotrijebe. I Mojsije je objavio po cijelom logoru, govoreći: „Neka ni čovjek ni žena više ne donose priloge za Svetilište. I tako se zabrani narodu da donosi.”IO 109.3