Isus poslan Herodu

Kada je Pilat čuo da se Herod nalazi u Jerusalimu, veoma je odahnuo, jer se nadao da će se osloboditi svake odgovornosti za suđenje Isusu i za osudu koja će mu biti izrečena. Odmah ga je poslao, zajedno s Njegovim tužiocima, Herodu. Ovaj vladar je bio ogrezao u grijeh. Ubistvo Jovana Krstitelja ostavilo je takvu mrlju na njegovoj savjesti da je se više nije mogao osloboditi. Kada je čuo za Isusa i za moćna djela koja je činio, uplašio se i zadrhtao, jer je vjerovao da se radi o Jovanu Krstitelju koji je ustao iz mrtvih. Kada je Pilat stavio Isusa u njegove ruke, Herod je to smatrao priznanjem svoje vlasti, autoriteta i razuma. Sve to je doprinijelo da se dva vladara, koja su do tada bili neprijatelji, konačno pomire. Herodu je bilo drago da vidi Isusa, očekivao je od Njega da učini neko moćno djelo da bi ga zadovoljio. Međutim, nije bio Isusov zadatak da zadovoljava znatiželju ili da se trudi oko svoje sigurnosti. Njegova božanska, čudesna sila se morala pokazivati u djelu spasavanja bližnjih, a ne u Njegovu korist.IO 161.1

Isus nije ništa odgovorio na mnoga pitanja koja mu je Herod postavljao; nije odgovarao ni svojim neprijateljima, koji su ga žestoko optuživali. Herod se razgnjevio, jer mu se učinilo da se Isus ne plaši njegove moći, pa se zajedno sa svojim vojnicima rugao i ismijavao Božjem Sinu, dozvoljavajući im da ga zlostavljaju. Ipak, bio je zadivljen plemenitim, božanskim Isusovim držanjem dok je bio besramno zlostavljan, pa ga je, plašeći se da ga osudi, poslao natrag Pilatu.IO 161.2

Sotona je sa svojim anđelima kušao Pilata i trudio se da ga navede da sebe upropasti. Govorio (218) mu je da će drugi osuditi Isusa ukoliko ga on ne osudi; da je mnoštvo žedno Njegove krvi, i da će, ukoliko ga ne osudi na krst, izgubiti svoju vlast i svjetovnu čast, da će biti optužen da podržava samozvanca. Plašeći se da će izgubiti svoju vlast i svoj autoritet, Pilat je pristao na Isusovu smrt. I iako je krv Isusovu pripisao Njegovim tužiocima, iako je mnoštvo na to pristalo, uzvikujući: „Krv njegova na nas, i na djecu našu!” (Matej 27,25), Pilat nije ostao čist, bio je kriv za Hristovu krv. Zbog svojih sebičnih interesa, zbog ljubavi prema častima koje će dobiti od zemaljskih velikana, izručio je smrti nevinog čovjeka. Da se Pilat držao svojih osvjedočenja, ne bi pristao da ima ikakvog učešća u osudi Isusa Hrista.IO 161.3

Isusova pojava i Njegove riječi u toku suđenja ostavile su dubok utisak u mislima mnogih koji su prisustvovali tom prizoru. Posljedice tog uticaja postale su vidjive poslije Njegovog uskrsnuća. Među onima koji su tada pristupili Crkvi, bilo je mnogo onih čije je osvjedočenje poticalo iz vremena Isusovog suđenja.IO 162.1

Sotonin gnjev je bio strašan kada je vidio da sve surovosti na koje je naveo Judejce da učine Isusu nisu doprinijele da se On potuži bar jednom jedinom rječju. Iako je uzeo čovjekovu prirodu, podržavala ga je bogolika čvrstina, tako da nije ni najmanje odstupio od volje svoga Oca.IO 162.2