Odjeljenja u Svetilištu

Svetilište se sastojalo od dva odjeljenja, odvojena zavjesom ili velom. Sav nameštaj u Svetilištu bio je načinjen od masivnog zlata ili je bio presvučen zlatom. Zavjese u Svetilištu bile su raznobojne, veoma lijepo načinjene, i u njih su bili utkani, nitima od zlata i srebra, heruvimi, koji su predstavljali anđeoske čete, uključene u djelovanje nebeskog Svetilišta, anđele koji služe i svetima na Zemlji. Iza druge zavjese bio je postavljen kovčeg svjedočanstva, a prekrasna i bogato ukrašena zavjesa bila je postavljena pred svetim kovčegom. Ova zavjesa nije dopirala do vrha šatora. Božja slava, koja je počivala iznad prijestolja milosti, mogla se vidjeti iz oba odjeljenja, ali u mnogo manjoj mjeri iz prvog odjeljenja.IO 111.2

Neposredno pred kovčegom, ali odvojen zavjesom, bio je zlatni kadioni oltar. Oganj na tom oltaru zapalio je sam Gospod, oganj koji je bio podržavan svetim tamjanom, koji je ispunjavao Svetilište mirisnim oblakom (154) i danju i noću. Taj miris se širio kilometrima oko šatora. Kada bi sveštenik prinosio tamjan pred Gospodom gledao bi prema prijestolju milosti. Iako ga nije mogao vidjeti, znao je da je tu, i dok se miris dizao kao oblak, slava Gospodnja se spuštala na prijesto milosti, ispunjavala svetinju nad svetinjama i bila vidljiva iz svetinje; slava je često tako ispunjavala oba odjeljenja da sveštenici nisu mogli da služe, pa su bili prisiljeni da ostanu na ulazu u šator.IO 111.3

Sveštenik u svetinji, upućujući vjerom molitve prema prijestolju milosti, koje nije mogao da vidi, predstavljao je Božji narod koji upućuje svoje molitve Hristu pred prijestoljom milosti u nebeskom Svetilištu. Oni ne mogu da vide svoga nebeskog Posrednika svojim tjelesnim očima, ali očima vjere vide Hrista pred prijestoljom milosti i Njemu upućuju svoje molitve i sa sigurnošću se oslanjaju na blagodati Njegovog posredovanja.IO 112.1

Ova sveta odjeljenja nemaju prozora koji bi propuštaju svjetlost. Svijećnjak je bio načinjen od najčišćeg zlata, i gorio je noću i danju, obasjavajući oba odjeljenja. Svjetlost žižaka na svijećnjaku odražavala se na daskama presvučenim zlatom, na zidovima šatora, i na svetom namještaju i na zavjesama prekrasnih boja, na heruvimima izvezenima zlatnim i srebrnim nitima, čija je pojava bila neizrecivo slavna. Nijedan jezin nije u stanju da opiše ljepotu i dražest i svetu slavu ovih odjeljenja. Zlato u Svetilištu je odražavalo boje zavjesa, koje su sadržavale sve raznolike boje duge.IO 112.2

Samo jednom u godini veliki sveštenik je ulazio u svetinju nad svetinjama, poslije najpažljivije i najsvečanije pripreme. Nijedno smrtno oko osim oka velikog (155) sveštenika nije moglo da gleda svetu uzvišenost tog odjeljenja, jer je to bilo posebno mjesto boravka Božje vidljive slave. Veliki sveštenik je uvijek ulazio u njega drhteći, dok je narod očekivao njegov povrtak u svečanoj tišini. Njihova iskrena želja je bila da dobiju Božji blagoslov. Pred prijestoljom milosti Bog je razgovarao sa velikim sveštenikom. Ukoliko bi se on posebno dugo zadržao u svetinji nad svetinjama, ljude je često obuzimao strah, jer su se plašili da ga je zbog njihovih grijeha ili nekog grijeha sveštenika ubila Gospodnja slava. Međutim, kada bi se začuo zvuk zvončića na njegovoj odjeći, bilo bi im mnogo lakše. On bi tada izlazio i blagosiljao narod.IO 112.3

Pošto je djelo podizanja šatora bilo dovršeno, „oblak pokri šator od sastanka, i slava Gospodnja napuni šator. I Mojsije ne mogaše ući u šator od sastanka, jer se oblak nalazio u njemu i slava Gospodnja je ispunjavala šator.” Jer „oblak Gospodnji bješe nad šatorom danju, i oganj bješe nad njime noću, pred očima cijeloga doma Izraelova , u toku svih njihovih putovanja.”IO 112.4

Šator je bio tako načinjen da su ga mogli rastaviti na sastavne dijelove i nositi sa sobom u toku svih svojih putovanja.IO 113.1