Četvrto poglavlje—Kušante I Pad U Griteh

Sotona je uzeo oblik zmije i tako ušao u Eden. Zmija je bila prekrasno stvorenje s krilima i dok je letjela kroz vazduh izgledala je blistavo, podsjećajući na uglačano zlato. Nije se kretala po tlu s mjesta na mjesto, već je letjela i jela voće kao čovjek. Sotona je ušao u zmiju, zauzeo mjesto na drvetu poznanja dobra i zla i počeo da opušteno jede roda s njega.IO 20.1

Baveći se svojim poslovima, Eva se neprimjetno odvojila se od svoga muža. Kada je postala toga svjesna, osjetila je opasnost, ali je uvjeravala sebe da je sigurna iako nije ostala u blizini svoga muža. Mislila je da ima dovoljno mudrosti i snage da osjeti približavanje opasnosti i da joj se odupre. A upravo to su joj anđeli govorili da ne čini. Našla je sebe kako i radoznalo i s divljenjem posmatra plodove zabranjenog drveta. Vidjela je da izgledaju vrlo privlačno pa je počela razmišljati zašto im je Bog tako izričito zabranio da ih jedu ili čak dodirnu. I sada se Sotoni pružila prilika. Obratio joj se kao da je u stanju da čita njene misli: „Zar vam nije Bog rekao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?” I tako se ugodnim i ljubaznim riječima, muzikalnim glasom, obratio (32) začuđenoj Evi. Bila je zaprepašćena kada je čula da zmija govori. Sotona je hvalio njenu ljepotu i uzuzetnu privlačnost, što Evi nije bilo neugodno. Međutim, bila je začuđena, jer je znala Bog zmijama nije udijelio dar govora.IO 20.2

Probudila se i Evina radoznalost. Umjesto da pobjegne s toga mjesta, ostala je da sluša kako zmija govori. Nije joj palo na um da bi to mogao biti onaj pali neprijatelj, koji se zmijom samo poslužio kao posrednikom. Ustvari, govorio je Sotona, a ne zmija. Eva je bila očarana, polaskana, zaslijepljena. Da se srela s nekom zapovjedničkom ličnošću, koja bi se pojavila u obliku anđela ili bi bar podsjećala na njih, bila bi oprezna. Trebalo je da je ovaj čudni glas nagna da se vrati svome mužu i da ga upita zašto je neko uzeo sebi toliku slobodu da joj se obrati. Međutim, umjesto toga upustila se u prepirku sa zmijom. Odgovorila je na njeno pitanje: „Mi možemo da jedemo ploda sa svakog drveta u vrtu. Samo ploda s drveta koje je usred vrta, Bog je rekao da ne jedemo niti da ga diramo da ne umremo!” Zmija je odgovorila: „Sigurno je da nećete umrijeti: jer Bog zaista zna da će vam se u dan kada jedete s njega otvoriti oči i da ćete postati kao bogovi - znajući šta je dobro i šta je zlo!”IO 20.3

Sotona je pokušavao da naglasi misao da će jedući ploda sa zabranjenog drveta primiti novo i mnogo plemenitije znanje od onoga koje su do tada stekli. To je bilo njegovo posebno djelo, djelo koje je s velikim uspjehom obavljao poslije pada - da navede ljude da istražuju tajne Svemogućega, da ne budu zadovoljni onim što im je Bog otkrio, i da ne budu pažljivi u slušanju onoga što im je zapovjedio. Želio je da ih navede da budu neposlušni Njegovim zapovijestima, i da im istovremeno usadi misao da time stupaju na neko prekrasno područje znanja. Bila je to čista izmišljotina, bijedna prevara. Propustili su da shvate ono što im je Bog otkrio, prekršili Njegovu izričitu zapovijest, težili da steknu mudrost nezavisno od Njega, da razumiju ono što je Njemu bilo ugodno da uskrati smrtnicima. Bili su oduševljeni pomišlju da napreduju, očarani svojom vlastitom praznom filozofijom, iako obavijeni ponoćnom tamom u odnosu na poznavanje istine.IO 21.1

Bogu nije bilo po volji da ovaj bezgrešni par stekne bilo kakvo znanje o zlu. On im je u obilnoj mjeri ponudio dobro, ali im je uskratio zlo. Eva je pomislila da su riječi zmije zaista mudre, i odmah je dobila sveobuhvatno uvjeravanje: „Sigurno je da nećete umrijeti; jer Bog zaista zna da će vam se u dan kada jedete s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi - znajući šta je dobro i šta je zlo!” I time je Boga proglasio lažovom. Sotona je smjelo nagovijestio da ih je Bog prevario da bi ih spriječio da se po znanju izjednače s Njime. Bog je rekao: Ukoliko budete jeli sigurno ćete umrijeti! Zmija je kazala: Ukoliko budete jeli, sigurno je da nećete umrijeti!IO 21.2

Kušač je uvjeravao Evu da će čim bude jela ploda primiti novo i uzvišenije znanje koje će je izjednačiti s Bogom. Obratio je njenu pažnju na sebe. On sam je u obilnoj mjeri jeo ploda i ustanovio da je ne samo savršeno neškodljiv, već i ukusan i da podiže raspoloženje. Govorio je da je Bog upravo zbog tog njegovog prekrasnog svojstva da razvija mudrost i daje snagu zabranio ljudima da ga okuse ili čak dodirnu, jer je dobro znao njegove čudesne osobine. Naglasio je da je jedenje ploda zabranjenog drveta razlog što je stekao sposobnost govora. Nagovijestio joj je da Bog neće izvršiti svoju riječ. Bila je to samo prijetnja, pokušaj da ih zaplaši (34) i da im uskrati veliko dobro. Naglasio je osim toga da oni i ne mogu umrijeti. Zar nisu jeli ploda s drveta života koje produžava život? Tvrdio je da ih je Bog prevario da bi im uskratio uzvišenije stanje blaženstva i još savršenije sreće. Kušač je uzabrao plod i predao ga Evi. Ona ga je uzela u ruku. Eto, kazao je kušač, bilo vam je zabranjeno da samo taknete plod da ne biste umrli! Dodao je da neće osjetiti ništa više zla i smrti kada ga budu jeli nego što su osjetili dok su dodirnuli ili držali. Eva se ohrabrila, jer zaista nije osjetila nikakvog neposrednog znaka božanskog nezadovoljstva. Pomislila je da su kušačeve riječi pune mudrosti i da su vjerodostojne. Zagrizla je i bila oduševljena plodom. Izgledao je ugodan po ukusu, pa je sebi umislila da već osjeća njegov prekrasan uticaj.IO 21.3