Počeci smrti

Dok je Avelj opravdavao Božji plan, Kajin se razljutio, njegov gnjev je postajao sve žešći, raspaljivao se protiv Avelja dok ga na kraju u svom gnjevu nije i ubio. Bog se počeo raspitivati kod Kajina o njegovom bratu i Kajin je izgovorio laž, nadahnutu nečistom savješću: “Ne znam gdje je, zar sam ja čuvar brata svojega?” Bog je onda rekao Kajinu da zna za njegov grijeh - da je upoznat sa svakim njegovim djelom, čak i sa mislima njegovog srca, pa mu je kazao: “Krv brata tvojega viče k meni sa zemlje! I neka si zato proklet i prognan sa zemlje koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvojega iz ruke tvoje; kada budeš zemlju radio, neće ti više davati blago svoje; bjegunac i lutalica bićeš na zemlji.”IO 36.2

Prokletstvo nad zemljom isprva se samo lako osjećalo, ali je sada na njoj počivalo dvostruko prokletstvo. Kajin i Avelj predstav ljaju dvije vrste ljudi, pravednike i bezakonike, vjernike i nevjernike, koji će postojati od pada čovjeka sve do drugog Hristovog dolaska. Kajinovo ubistvo brata Avelja predstavlja bezakonike koji će biti zavidni pravednicima i koji će ih mrziti samo zato što su bolji od njih. Oni će biti ljubomorni na pravednike, progoniće ih i ubijati zato što svojim pravednim životom osuđuju njihovo grešno ponašanje. (54)IO 36.3

Adamov život je bio ispunjen žalošću, poniženjem i stalnim kajanjem. Dok je svoju djecu u unuke učio strahu Gospodnjem, vrlo često je slušao gorke prijekore zbog svog grijeha koji je nanio toliko bijede njegovim potomcima. Kada je napustio prekrasni Eden, pomisao da će morati da umre ispunjavala ga je užasom. Gledao je na smrt kao na užasnu katastrofu. Prvi put se upoznao sa smrću kao sa užasnom stvarnošću u svojoj porodici kada je njegov sin Kajin ubio svoga brata Avelja. Pun gorkog kajanja zbog svog prijestupa, lišen svoga sina Avelja, gledajući na Kajina kao na njegovog ubicu, znajući za prokletstvo koje je Bog izgovorio nad njime, bio je obuzet dubokom tugom. Najogorčenije je prebacivao sebi zbog svog prvog velikog prijestupa. Preklinjao je Boga za oproštenje zaslugom obećane Žrtve. Duboko je osjećao Božji gnjev zbog svog grijeha počinjenoga u Edenu. Imao je priliku da vidi opštu pokvarenost koja je kasnije navela Boga da uništi stanovnike Zemlje Potopom. Smrtna presuda koju mu je izrekao njegov Stvoritelj, koja mu se isprva pričinila tako strašna, poslije proživljenih nekoliko stotina godina, izgledala mu je pravedna i milosrdna pred Bogom, bila je samo sredstvo koje će učiniti kraj njegovom bijednom životu.IO 37.1

Kada je primijetio prve znake propadanja u prirodi, kada je, naime, počelo opadati lišće sa drveća i kada je cvijeće počelo da vene, oplakivao je te znake mnogo dublje nego što ljudi danas oplakuju svoje mrtve. Uvenulo cvijeće nije predstavljalo tako veliki razlog za duboku žalost, jer je postajalo još nježnije i prijatnije; ali kada visoko, plemenito, jedro drveće mora da odbacuje svoje lišće i da ga pusti da propadne, predstavljalo je za njega raspadanje prekrasne prirode koju je Bog stvorio kao poseban blagoslov za čovjeka.IO 37.2

Svojoj djeci i djeci svoje djece, do devetog naraštaja, opisivao je savršenstvo svoga edenskog doma, svoj pad i njegove užasne posljedice, ili i teret bola kojim ga je opteretilo raspadanje njegove po porodice koje se završilo Aveljevom smrću. Govorio im je o patnjama kroz koje ga je Bog proveo da bi ga naučio koliko je neophodno strogo poštovanje Njegovog zakona. Objavio im je da će grijeh biti kažnjen bez obzira na oblik u kojemu se bude pojavio. Preklinjao ih je da slušaju Boga, koji će milosrdno postupati prema njima ukoliko ga budu voljeli i pristupali mu sa strahopoštovanjem.IO 37.3

Anđeli su održavali vezu s Adamom poslije njegovog pada, obavještavali ga o planu spasenja i o tome da se ljudski rod više ne nalazi izvan domašaja otkupljenja. Iako je došlo do strašnog razdvajanja između Boga i čovjeka, žrtvom Božjeg miloga Sina čovjeku se pružila nova prilika da dobije spasenje. Međutim, njegova jedina nada krila se u životu poniznog pokajanja i vjere u ponuđenu mogućnost. Svi oni koji će na taj način prihvatiti Hrista kao svoga jedinog Spasitelja, uživaće ponovo Božju naklonost zaslugom Njegovog Sina. (56)IO 38.1