Božji vječni zakon

Božji zakon je postojao prije nego što je čovjek bio stvoren. Anđeli su se upravljali prema njemu. Sotona je pao zato što je prekršio načela Božje vladavine. Pošto je stvorio Adama i Evu, Bog im je objavio svoj zakon. On tada još nije bio zapisan, ali im ga je Gospod izgovorio.IO 104.2

Subota iz četvrte zapovijesti ustanovljena je u Edemu. Pošto je načinio svijet i stvorio čovjeka na Zemlji, Bog je ustanovio subotu čovjeka radi. Poslije Adamovog grijeha i pada Božjem zakonu ništa nije oduzeto. Načela Deset zapovijesti su postojala prije pada i bila su po svojoj prirodi prilagođena stanju svetih bića. Poslije pada načela tih propisa nisu bila promijenjena, ali su im bili dodati dodatni propisi koji su se odnosili na čovjeka u njegovom grešnom stanju.IO 104.3

Zatim je bio ustanovljen sistem koji je zahtijevao prinošenje životinjskih žrtava, da bi grešni čovjek uvijek imao pred očima istinu u koju je Eva po Sotoninom nagovoru posumnjala, naime, da je plata za grijeh smrt. Kršenje Božjeg zakona izazvalo je potrebu da Hrist umre kao žrtva i da tako omogući čovjeku da izbjegne kaznu dok bi se istovremeno sačuvala i čast Božjeg zakona. Trebalo je da sistem žrtava nauči čovjeka poniznosti, tako da se, gledajući (145) na svoje grešno stanje, pokaje i osloni jedino na Boga i da tako, zahvaljujući obećanom Otkupitelju, dobije oproštenje za svoje prošle prekršaje Božjeg zakona. Da Božji zakon nije bio prekršen, nikada ne bi bilo smrti, i ne bi bilo ni potrebe za dodatnim propisima koji su bili prilagođeni čovjekovom grešnom stanju.IO 104.4

Adam je svoje potomke učio Božjem zakonu, i taj zakon je u toku svih narednih naraštaja bio prenošem vjernima od oca na sina. Stalno kršenje Božjeg zakona izazvalo je i Potop velike vode na Zemlji. Noje i njegova porodica su održali Božji zakon, i kao pravednici bili božanskim čudom spaseni u lađi. Noje je svoe potomke učio zakonu Deset zapovijesti. Gospod je sebi nalazio ljude od Adama na dalje, u čijim srcima je bio Njegov zakon. Sam je kazao o Abramu da je „slušao glas moj, i čuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje.” (1. Mojsijeva 26,5)IO 105.1

Gospod se javio Abramu i rekao mu:IO 105.2

„Ja sam Bog svemogući, živi uvijek u mojoj prisutnosti i budu savršen. I ja ću učiniti zavjet između sebe i tebe i umnožiću te veoma” (1. Mojsijeva 17,1.2) „I ja ću utvrditi zavjet svoj između mene I tebe i potomstva tvojega poslije tebe po naraštajima njihovim kao zavjet vječan da budem Bog tebi i potomstvu tvojemu poslije tebe.” (1. Mojsijeva 17,7)IO 105.3

Onda je Bog zatražio obrezanje od Abraama i njegovog potomstva, krug izrezan iz tijela kao zalog da ih je Bog izrezao i odvojio od svih naroda kao svoje posebno blago. Ovim znakom oni su se svečano obavezivali da se neće vezivati brakovima s drugim narodima, jer bi to čineći narušili svoje poštovanje prema Bogu i Njegovom svetom zakonu, (146) i postali slični idolopokloničkim narodima oko sebe.IO 105.4

Dijelom obrezanja oni su se svečano obavezali da sa svoje strane ispunjavaju uslove zavjeta sklopljenog s Abramom: da će se izdvajati od svih naroda i biti savršeni. Da su Abramovi potomci zaista nastavili da se odvajaju od ostalih naroda ne bi bili navedeni na idolopoklonstvo. Da su se odvajali od ostalih naroda, ne bi podlegli velikom iskušenju da učestvuju u njihovim grešnim običajima i da se bune protiv Boga. Miješajući se s narodima iz svoje okoline, oni su u velikoj mjeri izguibili svoj posebni, sveti karakter. Da bi ih kaznio, Gospod je doveo glad u njihovu zemlju, koja ih ne natjerala da se presele u Egipat da bi sačuvali život. Međutim, Bog ih nije zaboravio dok su bili u Egiptu, držeći se zavjeta koji je sklopio s Abramom. Dozvolio je Egipćanima da ih tlače da bi se obratili Njemu u svojoj tjeskobi, da bi izabrali Njegovu pravednu i milostivu vladavinu i slušali Njegove zahtjeve.IO 105.5

Bilo je samo nekoliko porodica kada su se u početku preselili u Egipat. A onda su se one umnožile i pretvorile u veliko mnoštvo. Neki među njima su bili vrlo pažljivi da svoju djecu nauče Božjim zakonima, ali su mnogi Izraelci imali pred očima toliko idolopoklonstva da su im ostale samo nejasne ideje o Božjem zakonu. Oni koji su se bojali Boga obraćali su se Njemu u očaju svoje duše da raskine jaram strašnog robovanja, da ih izvede iz zemlje u kojoj žive kao robovi i da im tako omogući da mu slobodno služe. Bog je čuo njihove vapaje i podigao je Mojsija kao svoje oružje da oslobodi svoj narod. Pošto su napustili Egipat, pošto su se vode Crvenog mora razdvojile pred njima, Gospod je želio da ih okuša znacima, čudima i probama da li će se osloniti na Onoga koji ih je izabrao (147) kao narod između svih ostalih naroda. Međutim, oni su pali na tom ispitu. Gunđali su na Boga zbog teškoća na svom putu i poželjeli da se ponovo vrate u Egipat.IO 106.1