Sumnjičavi učenik Toma

U to vreme Toma nije bio prisutan. Nije ni poslije htio da skromno prihvati izvještaj učenika, već je odlučno i samopouzdano izjavio da neće vjerovati sve dok ne stavi svoje prste u ožiljke od klinova i svoje ruke u rane na Njegovoj slabini koje mu je nanijelo surovo bačeno koplje. Time je pokazao nedostatak povjerenja u svoju braću. Da su svi tražili takve dokaze niko sada ne bi prihvatio Isusa niti bi povjerovao u Njegovo uskrsnuće. Međutim, bila je Božja volja da izvještaj učenika prihvate i oni koji sami nisu mogli da vide niti da čuju uskrslog Spasitelja.IO 175.3

Nevjerovanje Tomino nije bilo Bogu po volji. Kada se Isus ponovo sreo sa svojim učenicima, Toma je bio s njima; kada je ugledao Isusa, povjerovao je. Međutim, prije toga je izjavio da neće biti zadovoljan ako opipljiv dokaz ne bude dodat vidljivom dokazu, pa mu je Isus pružio dokaze koje je tražio. Toma je povikao: „Gospod moj i Bog moj!” Ipak, Isus ga je ukorio zbog nevjerovanja, govoreći: „Tomo, zato što si me vidio, vjerovao si; blago (236) onima koji ne vidješe, a ipak povjerovaše!” (Jovan 20,28.29)IO 176.1