Deset zala

Čudo kada se palica pretvorila u zmiju i kada se riječna voda pretvorila u krv nije pokrenulo tvrdo srce Faraona, već je samo povećalo njegovu mržnju prema Izraelcima. Čaranje njegovih vračara je doprinijelo da povjeruje da su ta čuda učinjena magijom, ali je imao i dovoljno razloga da shvati da to nije slučaj kada su žabe na čudesan način bile uklonjene. Bog je mogao učiniti da nestanu i da se vrate u prah za tren oka, ali nije to učinio da ne bi, kada ih više ne bude, Faraon mogao proglasiti da su bile samo magična priviđenja, kao i djela njegovih vračara. Žabe su uginule, i ljudi su ih bacali na gomile. Mogli su da vide njihova tijela pred sobom, tijela koja su svojim truljenjem zatrovala vazduh. Tako su i Faraon i cijeli Egipat dobili dokaz koji nisu mogli odbaciti svojom praznom filozofijom da se radilo ne o magiji, već o sudu Boga nebeskoga.IO 83.1

Vračari nisu mogli da stvore ni larve. Gospod nije mogao dozvoliti ni da se samo pred njihovim očima ili pred očima Egipćana pokaže utisak da mogu da stvore larve. On je htio da ukloni od Faraona svaki izgovor za nevjerovanje. Natjerao je čak i same vračare da izjave: „Ovo je prst Božji!”IO 83.2

Sljedeće zlo su predstavljali rojevi muha. To nisu bile muhe koje nam bez ikakve štete dosađuju u neko doba godine, već su muhe dovedene na Egipat bile velike i krvožedne. Njihov ujed je bio veoma bolan i ljudima i životinjama. Bog je odvojio svoj narod od Egipćana i nije dozvolio nijednoj takvoj muhi da se pojavi u njihovim krajevima. (116)IO 83.3

Gospod je onda poslao zlo stočne bolesti na njihovu stoku, dok je istovremeno zaštitio stoku Izraelaca, tako da nijedno njihovo grlo nije uginulo. Sljedeće zlo su bili čirevi na ljudima i životinjama, od kojih se ni sami vračari nisu uspjeli zaštititi. Gospod je onda poslao na Egipat svoj sud u obliku ledenog grada, koji je padao pomiješan s ognjem, s munjama i gromovima. Vrijeme svakog zla je bilo objavljeno unaprijed, prije nego što je bilo poslano, da se ne bi moglio kazati da je došlo slučajno. Gospod je pokazao Egipćanima da je cijela Zemlja pod komandom Boga Jevreja - da gromovi, grad i oluja slušaju Njegov glas. Faraon, oholi vladar, koji je nekada pitao: „Ko je Gospod, da poslušam Njegov glas?” - ponizio se i rekao: „Zgriješio sam ... Gospod je pravedan, a ja i moj narod smo pogriješili!” Zamolio je Mojsija da posreduje pred Bogom za njega, tako da prestanu strašni gromovi i ne sijevaju munje.IO 83.4

Gospod je zatim poslao užasno zlo u obliku skakavaca. Vladar je odlučio da radije podnese to zlo nego da se pokori Bogu. Bez kajanja je gledao cijelo svoje carstvo pod udarom ovog strašnog zla. Onda je Gospod poslao tamu na Egipat. Ljudima nije samo bila uskraćena svjetlost, već je i atmosfera postala teška, tako da je i samo disanje postalo naporno; dok su Jevreji u svojim stanovima uživali blagodati čiste atmosfere i svjetlosti.IO 84.1

I još jedno strašno zlo je Bog pustio na Egipat, surovije od bilo kojega koje je došlo prije njega. Sam vladar i idolopoklonički sveštenici usprotivili su se posljednjem Mojsijevom zahtjevu. Narod je želio da se Jevrejima dozvoli da napuste zemlju. Mojsije je sada objavio Faraonu i narodu Egipta, ali i Izraelcima, prirodu i posljedice posljednjeg zla. Te noći, tako strašne Egipćanima (117), i tako slavne u očima Božjeg naroda, bio je ustanovljen svečani obred Pashe.IO 84.2

Bilo je vrlo teško egipatskom vladaru i oholom idolopokloničkom narodu da se pokore zahtjevu Boga nebeskoga. Egipatski vladar je bio vrlo spor u svom pokoravanju. Iako je bio izložen vrlo teškim mukama, popuštao je samo u nekoliko; ali, kada bi muka prestala, povukao bi sva obećanja koja je dao. I tako je zlo za zlom dolazilo na Egipat, a on nije popuštao ništa više nego što je bio primoran strašnim izljevima Božjega gnjeva. Faraon je ostao uporan u svojoj pobuni kada je Egipat bio potpuni uništen.IO 84.3

Mojsije i Aron su objavljivali Faraonu prirodu i posljedice svakog zla koje je dolazilo na Egipat kao posljedica njegovog odbijanja da pusti Izraela. Svaki put je gledao kako se zlo izlijeva upravo onako kao što je bilo najavljeno da će izliti; a ipak nije popuštao. Prvo, samo je bio spreman da dozvoli Izraelcima da prinesu žrtvu Bogu u samoj zemlji egipatskoj; zatim, kada je Egipat morao ga pretrpi posljedice Božjega gnjeva, dozvolio je da samo muškarci pođu. Pošto je Egipat bio skoro uništen zlom skakavaca, dozvolio je da i djeca i žene pođu, ali nije htio pustiti stoku. Mojsije mu je onda najavio da će anđeo Božji pobiti sve prvence u Egiptu.IO 84.4

Svako zlo je bilo malo teže i surovije od prethodnoga, ali je ovo bilo mnogo strašnije od bilo kojega. Međutim, oholi vladar je postao izuzetno ljut, i nije se htio poniziti da popusti. Kada su Egipćani vidjeli velike pripreme među Izraelcima za tu strašnu noć, počeli su ismijavati krvlju načinjene znake na njihovim dovratnicima.IO 85.1