Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
Istorija Otkupljenja - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Dani opasnosti

    Bili su to opasni dani za Hristovu Crkvu. Zaista je ostalo malo vjernih ljudi koji su uzdizali Hristovu zastavu. Iako istina nije bila ostavljena bez svjedoka, ipak je ponekad izgledalo da će zabluda i sujeverje potpuno preovladati, i da će istinska religija biti protjerana sa lica zemlje. Ljudi su izgubili iz vida evanđelje, dok su se umnožavala formalna ispoljavanja religije, i vjernici savijali pod teretom strogih zahtjeva.IO 249.1

    Učili su ih ne samo da na papu gledaju kao na svoga posrednika pred Bogom već i da se oslanjaju na svoja djela kao na žrtvu pomirenja za grijeh. Dugačka hodočašća, djela pokore, obožavanje relikvija, podizanje crkava, svetilišta i oltara, davanje velikih svota novca Crkvi - ta i mnoga druga djela bila su im nametana da bi se umilostivio Božji gnjev i osigurala Njegova naklonost; kao da je Bog sličan čovjeku, koji se ljuti za svaku sitnicu ili umiruje darovima ili djelima pokore.IO 249.2

    Sljedeća stoljeća su svjedočila o stalnom umnožavanju doktrinalnih zabluda, koje su se širile iz Rima. (332) Čak i prije samog uspostavljanja papinstva, učenja neznabožačkih filozofa su primana s pažnjom i širila su svoj uticaj u Crkvi. Mnogi od onih koji su se izdavali za obraćene ljude prianjali su uz načela svoje paganske filozofije i nisu samo nastavljali da je proučavaju, već su i druge nagovarali na to, proglašavajući njeno poznavanje sredstvom za širenje uticaja među neznabošcima. I tako su se ozbiljne zablude uvlačile u hrišćansku vjeru. Najistaknutija među njima bila je teorija o urođenoj besmrtnosti ljudske duše i o njenom svjesnom postojanju poslije smrti. Ova doktrina je postavila temelj na kojemu je Rim izgradio zazivanje svetaca i obožavanje Djevice Marije. Odatle potiče i zabluda o vječnim paklenim mukama nepokajanih, koja je vrlo rano ugrađena u rimsku vjeru.IO 249.3

    Time je pripremljen put za uvođenje još jedne izmišljotine paganstva, koju je Rim nazvao čistilištem, i kojom se služio da zastrašuje lakovjerno u sujevjerno mnoštvo. Ova jeres je služila i kao potvrda da postoji mjesto mučenja, u kojemu duše onih koji nisu zaslužili vječno prokletstvo treba da pretrpe kaznu za svoje grijehe i iz kojega će, kada budu očišćene od svakog bezakonja, biti primljene u nebo.IO 249.4

    Bila je potrebna još jedna izmišljotina da bi se omogućilo Rimu da iskoristi strahovanja i pogreške svojih pripadnika. Ovu prazninu popunilo je učenje o oproštajnicama. Potpuno oproštenje grijeha, prošlih, sadašnjih i budućih, oslobađanje od svih muka i nametnutih kazni, bilo je obećano onima koji se priključe pontifeksovim ratovima za širenje njegove zemaljske teritorije, za kažnjavanje njegovih neprijatelja, za istrebljenje onih koji su se usuđivali da odbace njegovu duhovnu vrhovnu vlast. Ljude su učili da plaćanjem novčanih priloga Crkvi mogu sebe osloboditi grijeha ili svoju dušu (333) ili dušu umrlih prijatelja izvući iz čistilišta. Ovakvim sredstvima je Rim punio svoje riznice i održavao svoju raskoš, obilje i poroke takozvanih predstavnika Onoga koji nije imao gdje glavu svoju položiti.IO 250.1

    Biblijski obred Gospodnje Večere bio je zamijenjen idolopokloničkim obredom mise. Sveštenici su tvrdili da svojim nemuštim mrmljanjem mogu pretvoriti obični hljeb i vino u stvarno tijelo i u stvarnu krv Isusa Hrista. Sa bogohulnom drskošću oni su otvoreno tvrdili da imaju vlast „da stvaraju svoga Stvoritelja1. Od svih hrišćana se zahtijevalo, pod prijetnjom smrtne kazne, da izražavaju vjeru u tu užasnu, bogohulnu jeres. Oni koji su to odbijali bili su prepuštani lomačama.IO 250.2

    Podnevna svjetlost papinstva bila je istovremeno i moralna ponoć svijeta. Sveto pismo je bilo skoro nepoznato, ne samo vjernicima, već i sveštenicima. Kao i nekadašnji fariseji, prelati su mrzili svjetlost koja bi otkrila njihove grijehe. Božji zakon, mjerilo pravednosti, bio je uklonjen, pa su mogli da koriste svoju moć bez ikakvih ograničenja, pa su se bez ograničenja i predavali porocima. Prevare, lakomstvo, raskalašnost su preovladavali. Ljudi se nisu ustručavali ni od kakvog zločina kojim bi mogli da steknu bogatstvo ili položaj. Palate papa i prelata bile su poprište najraskalašnijih gozbi i najstrašnijeg razvrata. I neki od vladajućih pontifeksa bili su krivi za zločine tako odvratne da su i svjetovni vladari pokušavali da te crkvene velikodostojnike skinu s prijestolja kao monstrume nedostojne da na njemu ostanu. Stoljećima nije bilo nikakvog napretka u obrazovanju,umjetnosti ili civilizaciji. Moralna i intelektualna paraliza zahvatila je hrišćanstvo.IO 250.3

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents