Kušanja

Poslije krštenja na Jordanu, duh je poveo Isusa u pustinju da ga đavo kuša. Sveti Duh ga je pripremio za taj posebni trenutak surovog kušanja. Četrdeset dana je bio izložen Sotoninom kušanju, i za cijelo to vrijeme nije ništa jeo. Sve oko Njega je izgledalo odbojno da bi njegova ljudska priroda bila navedena da ustukne. Bio je s divljim zvijerima, i sa đavolom, na pustom, usamljenom mjestu. Božji Sin je bio blijed i izmučen od posta i patnji. Međutim, Njegov put je već bio obilježen i On je morao da obavi djelo radi kojega je došao. Sotona je iskoristio patnje Božjega Sina da ga izloži mnogostrukim kušanjima, nadajući se da će uspjeti da postigne pobjedu nad Njime zahvaljujući tome što se Isus ponizio i postao čovjek. Sotona se pojavio s kušanjem: „Ako si Božji Sin, zapovjedi da se ovo kamenje pretvori u hljeb!” Kušao (198) je Isusa da se udostoji da mu pruži dokaz svoga mesijanstva pokazujući svoju božansku moć. Isus je blago odgovorio: „Pisano je da čovjek neće živjeti samo od hljeba, već od svake riječi Božje!” (Luka 4,3.4)IO 144.3

Sotona je pokušavao da se upusti u raspravu sa Isusom oko toga da li je On zaista Božji Sin. Pozivao se na Njegovo iscrpljeno, napaćeno stanje i hvalisavo tvrdio da je jači od Njega. Međutim, riječi izgovorene sa Neba: „Ti si moj voljeni Sin, Ti si mi po volji!” (Luka 3,22) bile su dovoljne da održe Isusa u svim Njegovim kušanjima. Vidjela sam da Isus nije morao da učini ništa da bi osvjedočio Sotonu u svoju moć ili da je zaista Spasitelj svijeta. Sotona je imao dovoljno dokaza o uzvišenom položaju i vlasti Božjega Sina. Njegova nespremnost da se potčini Hristovoj vlasti isključila ga je s Neba.IO 145.1

Da bi pokazao svoju moć, Sotona je odveo Isusa u Jerusalim i postavio ga na vrh hrama. Tu ga je kušao da pruži dokaz da je Božji Sin time što će se baciti u dubinu sa te vrtoglave visine. Sotona se poslužio nadahnutim riječima: „Jer stoji napisano, da će anđelima svojim povjeriti dužnost da te čuvaju da kako ne zapneš za kamen nogom svojom!” Odgovarajući, Isus mu je rekao: „Rečeno je, ne kušaj Gospoda Boga svojega!” (Luka 4,10-12) Sotona je želio da navede Isusa da stavi na probu milost svoga Oca i da založi svoj život prije nego što obavi svoju misiju. Nadao se da će tako propasti plan spasenja; međutim, plan je bio suviše čvrsto postavljen da bi ga Sotona mogao narušiti ili osujetiti.IO 145.2

Hrist je primjer svim hrišćanima. Kada se nađu u kušanju, ili su njihova prava osporena, (199) treba da to strpljivo podnesu. Ne treba da misle da imaju pravo da pozovu Gospoda da pokaže svoju moć da bi postigli pobjedu nad svojim neprijateljima, ukoliko Bog ne bi time bio neposredno proslavljen i uzdignut. Da se Isus bacio s vrha hrama, ne bi time proslavio svoga Oca, jer niko ne bi vidio taj događaj osim Sotone i Božjih anđela. I zaista bi značilo kušati Gospoda kada bi se od Njega tražilo da svoju moć pokaže svom najogorčenijem neprijatelju. To bi značilo ponitiziti se pred onim kojega je Isus došao da pobijedi.IO 145.3

„I đavo, odvedavši ga na visoku planinu, pokaza mu sva carstva svijeta za tren oka. I reče mu đavo: svu silu ovu daću tebi i svu slavu njihovu, jer je meni predana; i kome hoću daću je. I zato, ukoliko mi se pokloniš, sve će biti tvoje! I Isus odgovori i reče mu: idi od mene, Sotono, jer stoji napisano, klanjaj se Gospodu, Bogu svojemu i Njemu jedinome služi!” (Luka 4,5-8)IO 146.1

Sotona je pred Isusom predstavio carstva ovoga svijeta u najprivlačnijem obliku. Ukoliko mu se Isus bude poklonio, ponudio je da se odrekne svojih zahtjeva za vlašću nad zemljom. Sotona je znao da će, ukoliko plan spasenja bude ostvaren i ukoliko Isus bude umro da otkupi čovjeka, njegova vlast biti ograničena i konačno oduzeta i da će on sam biti uništen. Zato je načinio dobro zamišljeni plan da spriječi, ako bude moguće, dovršenje velikog djela koje je Božji Sin započeo. Ukoliko plan za čovjekovo otkupljenje bude doživio neuspjeh, Sotona će uspjeti da zadrži carstvo koje je smatrao svojim. Laskao je sebi da bi tako mogao da vlada nasuprot Bogu nebeskome. (200)IO 146.2