Dvadeset i deveto poglavlje—Hristovo Raspeće

Hristos, dragocijeni Božji Sin, bio je odveden i predan ljudima da bude raspet. Učenici i vjernici sa okolnih područja pridružili su se mnoštvu koje je pratilo Isusa prema Golgoti. I majka Isusova je bila s njima, u pratnji Jovana, omiljenog učenika. Njeno srce se slamalo pod teretom neiskazanog bola; a ipak se, zajedno s učenicima, i dalje nadala da će se bolni prizor na neki način promijeniti, da će se Isus poslužiti svojom moći i pojaviti se pred svojim neprijateljima kao Božji Sin. A onda se ponovo obeshrabrilo srce majke kada se sjetila riječi kojima joj je On ukratko prikazao šta sve treba da se odigra toga dana.IO 163.1

Isus je jedva prošao kroz vrata Pilatovog doma kada su ljudi iznijeli krst, pripremljen za Barabu, i stavili ga na Njegova izranjena i iskrvavljena pleća. Stavili su krstove i na Barabine drugove, koji su zajedno sa Hristom bili povedeni na pogubljenje. Spasitelj je uspio da nosi svoj krst samo nekoliko koraka, a onda se, iscrpljen od gubitka krvi, prevelikog umora i bola, srušio bez svijesti na tlo.IO 163.2

Kada se Isus osvijestio, krst je bio ponovo stavljen na Njegova pleća i On je bio prisiljen da pođe dalje. Teturao se nekoliko koraka, noseći teški teret, i ponovo pao bez svijesti na pločnik. Isprva su (220) ljudi pomislili da je mrtav, ali se na kraju ipak osvijestio. Sveštenici i glavari nisu imali nikakve samilosti prema svojoj napaćenoj žrtvi; ali su uvidjeli da je potpuno nemoguće da On i dalje nosi ovo oružje mučenja. Dok su još razmišljali šta da čine, Simon, čovjek iz Kirene, približio im se iz suprotnog smjera i umiješao se u mnoštvo. Njega su na nagovor sveštenika uhvatili i natjerali da nosi Hristov krst. Simonovi sinovi su bili Isusovi učenici, ali se on sam nikada do tada nije povezao s Njime.IO 163.3

Veliko mnoštvo je pratilo Spasitelja do Golgote, mnogi među njima su mu se rugali i smijali, ali je bilo i onih koji su plakali i izgovarali riječi zahvalnosti. Oni koje je izliječio od raznih bolesti i oni koje je podigao iz mrtvih, sjećali su se glasno Njegovih čudesnih djela i zahtijevali da saznaju šta je to Isus učinio i čime je zaslužio da prema Njemu postupaju kao prema zločincu. Samo nekoliko dana prije toga, pratili su ga radosnim uzvicima hosana i mahali palmovim granama dok je pobjedonosno ulazio u Jerusalim. Međutim, mnogi koji su tada uzvikivali Njemu u slavu, zato što je bilo popularno da se to čini, sada su podizali svoje glasove i vikali: „Raspni ga! Raspni ga!”IO 163.4